Sumartin naselje i luka u istoimenoj uvali na jugoistočnoj obali otoka Brača. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, ribarstvo i turizam. Na regionalnoj je prometnici koja prolazi cijelim otokom; trajektno pristanište i veza s Makarskom. U luci se mogu vezati manje jahte, a veće sidre na sredini uvale.

Sumartin su oko 1645. osnovale izbjeglice pred Turcima iz Makarskog primorja (jedino štokavsko mjesto na otoku Braču). Franjevački samostan, kojemu je temelje 1747. postavio najizdavaniji hrvatski pisac fra Andrija Kačić Miošić, prema kronici noseći kamenje na svojim ramenima, ima arhiv i muzej. U novije vrijeme muzej je suvremeno koncipiran pa su uz nekoliko vrijednih slika venecijanskog baroka, višebojnih pomorskih karata crtanih rukom ( portulanea ) izloženi i zlatarski predmeti, novouspostavljeni samostanski grb, etnografska zbirka i dr.

Na području Glavica iznad naselja je predromanička crkva Sv. Nikole s kupolom (10. st.). Držana zavjetnom crkvom pomoraca, do danas u sakralnoj funkciji.

Sve donedavno oaza mira, u kojoj je franjevački samostan s većim posjedom djelovao kao neki antički sveti prostor (temenos), a danas je Sumartin, uz Supetar i Bol, vrata otoka Brača.

Trajektni promet, turističke jahte i lokalne koćarice te posjet lijepo uređenom samostanskome muzeju odaju dojam živoga turističkog mjesta. Čisto more (kupanje čak u portu), mogućnost kontakta s nedirnutim otočnim okolišem gdje se proizvodi zdrava hrana (sir, med, janjetina, vino), te mogućnost zabave u obližnjem Bolu ćine Sumartin privlaćnim boravištem.