Dakle, kao što smo napomenuli, ovo je opis stanja do kraja II. svjetskog rata, a tada su postojale redovne postaje i postaje na zahtjev. Ove potonje bile su obično ispred kuća dubrovačke gospode i (ili) dioničara travanja), a na njih bi se stajalo kad bi (nakon zahtjeva, naravno) kondukter zvoncem dao znak vozaču da stane na postaju. Razmak između postaja nije bio veći od par stotina metara i travanji su išli sporo. Redovne postaje označene su PLAVOM, a postaje na zahtjev CRVENOM bojom...

NAPOMENA: STRANICA SADRŽI MNOŠTVO SLIKA - POTREBNO JE DUŽE VRIJEME ZA NJIHOV PRIKAZ, MOLIMO STRPLJENJE!

Pile

Početak puta, Pile. Ishodište svih linija tramvaja. Kada je tramvaj izgrađen 1910.g. Gruž je bio prometno središte - vlak, brod - to su bila najčešća prijevozna sredstva za putovanja. Promet između Pila i Gruža bio je sve veći, vozili su omnibusi i "diliđence", pa je tramvaj bio vrhunac povezivanja.

Hotel Gradac (danas Ženski đački dom)

Prva postaja na zahtjev.

Bolnica

Slijedeća stanica je stara bolnica (nije bila stara u to vrijeme, op.a.) gdje se nalazilo i prvo križanje na kojoj bi tramvaj koji ide na Pile čekao onoga sa Pila da se mimoiđu...

Skale (malo ispod današnjeg kina Slavica)

Nažalost, ne znamo kome je tada pogodovala ta postaja...

Boninovo

Boninovo...Pogled koji oduzima dah, prekrasan park i gradsko groblje.

Villa Čingrija (danas zgrada HTV - dopisništva Dubrovnik)

Gospar Čingrija bio je veliki dioničar travanja, razumljivo je da postaja na zahtjev bude i njegova kuća.

Akademija (nekad Villa Roma - danas Villa Šipan)

Postaja na zahtjev i jedina u gradu koja je imala zidanu čekaonicu. Kuriozitet ove postaje je i što je tu bila (u ono vrijeme) administrativna granica kotara. Napomenuli smo već da u to vrijeme Dubrovnik i Gruž nisu bili jedan grad, već dva odvojena mjesta. Tako je Gruž administrativno "Banovina zetska, srez trebinjski, opština dubrovačka, selo Gruž".

Kava - kamenolom (danas zgrada suda)

Ovdje je bilo križanje, a ne postaja, ali kako je stajanje i čekanje često bilo neizbježno, tako se moglo ulaziti i izlaziti bez ikakvih problema.

Remiza - Stanica Lapad

Obvezna postaja Remiza, kasnije s izgradnjom pruge za Lapad, Stanica Lapad - križanje gdje se odvaja pruga prema Lapadu od onoga prema Gružu, mjesto gdje se nalazila tramvajska okretnica i ishodište svih tramvaja. Zanimljiv je i naziv - stanica Lapad - kada znamo da uopće nismo u Lapadu, već u Gružu. To je ostavština iz tramvajskih vremena. Pitate se kako? Tramvaji su, kao što već znate, imali dvije linije - "jedinicu" (Pile - Gruž) i "dvicu" (Pile - Lapad). Direktne linije Gruž - Lapad nije bilo, te se stoga za doć' iz Gruža u Lapad trebalo čekati na presjedanje na stanici za Lapad. Otuda i ime - stanica Lapad...Za ove slučajeve presjedanja postojala su tzv. "karte za prijelaz" ili "prijelazne karte".

U nastavku vožnje mala digresija: I danas postojeća taraca dvorca Gradića (danas dom obitelji Cobenzl, odnosno mesnica tvrtke Knez, u kojoj je do kraja rata bila mlinica za meljavu maslina i proizvodnju ulja.), pri gradnji tramvajske pruge predstavljala je zapreku, pa da bi se omogućilo da pruga bude postavljena, a taraca da ostane na svome mjestu, izgrađen je svojevrstan zaobilazeći mostić s vanjske strane tarace, pod koju je i dalje ulazilo more ,a tramvaj je dobio svoj put. Ovo je veoma vidljivo na fotografiji.

Villa Bona (danas zgrada trgovine "Sve po 9 kn")

Postaja na zahtjev ispred kuće osnivača tramvaja.

Obala Radić (blizu današnje pjace)

Tada je pruga išla sporednom cestom kojom dolazimo do R.K. Srđ, a današnju cestu okupirala je željeznička pruga i prostor za istovar ugljena. Na mjestu današnje pjace bila su skladišta. Tadašnja pjaca bila je par stotina metara niže (gdje se danas čeka autobus za Mokošicu).

Križanje Petka (ispred današnjeg hotela Petka)

Ovo križanje, za razliku od prethodnoga, bilo je ujedno obvezatna postaja sa čekaonicom. Na mjestu današnjeg hotela Petka, bio je stari istoga imena, ali je u ratnom bombardiranju 1943. srušen (skupa s crkvom).

Pošta Gruž

Postaja na zahtjev pošta Gruž. U ovome dijelu Gruža bilo je uz poštu i više lučkih i željezničkih skladišta.

Željeznički kolodvor (Kantafig, uskoro novi autobusni kolodvor)

Posljednja postaja je željeznički kolodvor (vlak je ukinut 1976.g.) - Kantafig. Kraj vožnje duge ni više, ni manje od 5 km. Slijedio je kratki odmor, okretanje i natrag. Važno je bilo da se vožnja u suprotnom smjeru započne 2 minute nakon punog sata, pa onda svakih 12 minuta dakle sat i 14, sat i 26, sat i 38, sat i 50 i ponovo sat i 2 .Tako stalno kao neki perpetuum u polascima kako s Pila tako i s Kantafiga.

OVO JE PRIKAZ POSTAJA OD UVOĐENJA TRAMVAJA DO KRAJA II. SVJETSKOG RATA! POSLIJE RATA POSTAJE SE VELIKIM DIJELOM POKLAPAJU SA DANAŠNJIM AUTOBUSNIM.

DVICA - QUO VADIS? - POČETNA STRANICA