MOBBING, ZLOSTAVLJANJE NA RADNOM MJESTU, ZAŠTITA DOSTOJANSTVA

Dopis odvjetnika Petra Babića Ministarstvu prosvjete i sporta, Pučkom pravobranitelju, Školskom odboru...

Odvjetnik
PETAR BABIĆ
Zagreb, Šestinski vrh 15
Tel. 438-502
Zagreb, 29. svibnja 1998
Prva ekonomska škola
(za ravnatelja Slavka Trupeljaka)
Zagreb, Medulićeva 33

Školski odbor
Prve ekonomske škole
Zagreb, Medulićeva 33

Republika Hrvatska
Ministarstvo prosvjete i športa
Zagreb, Trg burze 6

Republika Hrvatska
Pučki pravobranitelj
Zagreb, Opatička 4

Vaš broj:
KLASA: 602-03/98-01
Ur. broj: 251-88-01-98-348
od 18. svibnja 1998.

Dan poslije članka "Tko i zašto s pojedinim turističkim agencijama namješta skupe maturalne ekskurzije u inozemstvo - Nećemo sad o tome", autora Marija Proface, objavljenog u dnevniku “Vjesnik” 17. svibnja 1998. ravnatelj Prve ekonomske škole, koji se imenom i funkcijom spominje u tom članku, uputio je mom klijentu, zaposleniku Mladenu Sabljaku, prof. tjelesne i zdravstvene kulture "Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa", u kojem pismenu se navode tobožnji propusti u izvođenju nastave te mu se stavlja u izgled "razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine". Profesor Sabljak inaće je i razrednik jednog od dva razreda Prve ekonomske škole u kojima je ravnatelj ove škole došao u sukob s roditeljima učenika, koji su odbili pristati na ravnateljeva nagovaranja da svoju djecu pošalju na ekskurziju u organizaciji turističke agencije “Ban-tours”.
Dana 27. svibnja 1998. godine, na zahtjev mog klijenta, osobno sam posjetio mr. sci. Slavka Trupeljaka, profesora i ravnatelja Prve ekonomske škole kako bih mu skrenuo pozornost na neutemeljenost spomenutog “Upozorenja” i prijetnji otkazom. Ravnatelj “se ogradio” od tog upozorenja (što ga je vlastoručno potpisao) objasnivši da "iza toga stoji naša pravna služba", no bez obzira na pogrešnu primjenu citiranih pravnih propisa (članak 71. Pravilnika o radu, a u svezi s člankom 110. Zakona o radu), iznad svega valja istači da se spomenuto “Upozorenje” općenito i u svim pojedinostima temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi s izvršavanjem radnih obveza mog klijenta gospodina Mladena Sabljaka. Štoviše, premda sam gospodina ravnatelja posjetio isključivo radi razjašnjenja navoda u tom njegovom “Upozorenju”, on je najveći dio tog razgovora vodio o problemima što ih ima s roditeljima spomenuta dva razreda (3-a i 3-d) oko organiziranja ekskurzije u Španjolsku, što se ni u kom slučaju ne bi smjelo stavljati na teret mom klijentu profesoru Mladenu Sabljaku, razredniku 3-d razreda, koji je ugovor s drugom agencijom (s agencijom “Spektar”, a ne s “Ban-toursom”) potpisao na temelju pismenih suglasnosti roditelja (njihovim vlastoručnim potpisima na roditeljskom sastanku održanom 3. ožujka 1998.). Nedopustivo je i bila bi očigledna zloporaba službenog položaja i ovlaštenja da se ravnatelj na ovakav način iskaljuje na mom klijentu u nemogućnosti da stegovne mjere primjeni protiv roditelja njegova razreda s kojima je došao u sukob.
Ovdje svakako valja napomenuti da je sutradan nakon mog sastanka s ravnateljem Prve ekonomske škole, Školski odbor te škole na svojoj sjednici održanoj 19. svibnja 1998. poništio odluku prema kojoj bi svi razredi morali ići na ekskurzije isključivo putem turističke agencije “Ban-tours”, koju je zagovarao ravnatelj. Iz svega navedenoga ne može se izbjeći dojam pa i razboriti zaključak da je spomenuto “Upozorenje” svojevrsno ravnateljevo nepravedno kažnjavanje razrednika Mladena Sabljaka zato što se nije priklonio ravnatelju u njegovom izboru turističke agencije mimo volje roditelja (koji isključivo i osobno plaćaju troškove ekskurzije u Španjolsku) iz istih razloga zbog kojih je i sam Školski odbor poništio tu odluku, a na temelju naputka Ministarstva prosvjete i športa. Naime, za očekivati je također da bi se ravnatelj pri prvom i najmanjem propustu profesora Mladena Sabljaka poslužio tim upozorenjem kao “dokazom” o tobožnjim njegovim učestalim propustima kao "ponovljenim kršenjem radnih obveza" za “razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine”, kako to ravnatelj i najavljuje na kraju svog “Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa”.
U prilog zaključku da se ovdje radi o pokušaju šikaniranja profesora Sabljaka svjedoči činjenica da je prije ovog slučaja (spor oko izbora turističke agencije) nadzor izvođenja nastave Mladena Sabljaka posljednji put obavljen prije pune dvije godine, sredinom prosinca 1995. godine kad i ostalim njegovim kolegama Prve ekonomske škole i to od strane stručno-pedagoškog nadzornika-savjetnika Uprave za nadzor pri Ministarstvu prosvjete i športa, g. Željka Štefanca. Međutim, kako je vidljivo iz "Upozorenja" što ga je potpisao, poslije 5. svibnja 1998. godine, a nakon dolaska novinara na razgovor s ravnateljem u svezi sa sporom oko izbora turističke agencije,. ravnatelj je od 8. do 12. svibnja 1998. organizirao čak četiri “inspekcije” nastave mog klijenta profesora Mladena Sabljaka s očiglednom namjerom da mu takoreći neprestano bude za petama u nastojanju da pošto-poto nađe ma kakve zamjerke njegovom pedagoškom radu, izvođenju nastave a sve u cilju tobožnjeg utvrđivanja "kršenja radnih obveza" kao razloga za otkaz.
No, nije na odmet podsjetiti da je ravnatelj Slavko Trupeljak i u bivšem režimu na sličan način osobnim obračunima riješavao pitanja “neposlušnosti”. U ovom slučaju posrijedi je njegovo inzistiranje na sklapanju jedinstvenog ugovora za cijelu školu sa turističkom agencijom “Ban-tours” što bi toj agenciji osiguralo monopolistički položaj u veoma unosnom poslu organiziranja školskih ekskurzija u inozemstvo (Španjolska) protivno naputku Ministarstva prosvjete i športa da je za sklapanje ugovora neophodna suglasnost roditelja, koji iz svog džepa u potpunosti plaćaju troškove ekskurzije (Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, Klasa: 602-02/96-01-222, Ur. br. 532-02-02/2-96-3 od 19. studenoga 1996.).
Međutim, u spomenuto vrijeme bivšeg režima do neslaganja “druga Trupeljaka” (u to vrijeme, i sve do raspada Jugoslavije, člana Saveza Komunista Jugoslavije) s jedne i pojedinih nastavnika s druge strane dolazilo je iz ideološko-političkih razloga, pa tako “drug Trupeljak” zacijelo ne može zaboraviti “slučaj” kad se 1. ožujka 1990. godine na 16. sjednici Stručnog kolegija Ekonomskog obrazovnog centra “Boris Kidrič” (kako se tada nazivala Prva ekonomska škola) suprostavio prijedlogu profesora Mladena Sabljaka (koji nije bio komunista) da dan 14. travnja 1990. ne bude "radna subota" kako je bilo određeno planom nastave te škole ravnatelja Trupeljaka. Direktor Trupeljak je to odbio jer da prijedlog profesora Sabljaka “nije obrazložen” premda je bilo notorno da je toga dana Uskrs (Uskršnja subota) što je bio jedini i svima dobro poznati razlog za prijedlog profesora Sabljaka da se poštuje taj katolički blagdan, koji bi se, prema prijedlogu Mladena Sabljaka, “odradio” u neku neradnu subotu. Poznavajući stajališta i metode "druga Trupeljaka", iznoseći svoj prijedlog profesor Sabljak, dakako, namjerno nije spominjao da je riječ o Uskrsu, jer bi mu to ovaj istib "drug direktor", u onom režimu, lako mogao evidentirati kao dokaz njegove “moralno-političke nepodobnosti”.
Nakon tog prvog neuspjelog pokušaja na inicijativu Mladena Sabljaka 52 (pedeset i dva) nastavnika iz prve i druge smjene (turnusa) potpisalo je 17. ožujka 1990. peticiju kojom su inzistirali da 14. travnja 1990. ne bude “radna subota”. Mladen Sabljak je tu peticiju pročitao na 17. sjednici Stručnog kolegija održanoj 20. ožujka 1990. potkrepljujući time svoj prijedlog iznesen na prethodnoj sjednici. Iz zapisnika sa te sjednice Stručnog kolegija (u prilogu) vidljivo je kako je na to reagirao "drug direktor Slavko Trupeljak":

Ova digresija bila je neophodna za bolje razumijevanje metoda ravnatelja mr. sci. Slavka Trupeljaka, pa tako sada taj ravnatelj u svom "Upozorenju o obvezama iz radnog odnosa" upućenom mom klijentu navodi:
Dana 8. svibnja 1998. godine, učenici I-b razreda (prvi sat) u 14.15 sati su sjedili u hladovini dok ste vi šetali po atletskoj stazi s jednim učenikom, odnosno niste izvodili nastavu.
Ovakvom formulacijom navodnog propusta Mladena Sabljaka ravnatelj pokušava svog nastavnika prikazati kao neodgovornog nastavnika koji, umjesto izvođenja nastave, eto, “šeta” pa učenicima ne ostaje ništa drugo nego da “sjede u hladovini”. Znakovito je, međutim, da je ravnatelj u Imenik (dnevnik) I-b razreda naknadno upisao “obilazak nastave TZK na srednjoškolskom igralištu od strane ravnatelja” iako on osobno nije bio na tom satu. A da je bio onda bi, valjda, pitao svog nastavnika o čemu je to razgovarao sa spomenutim učenikom (riječ je, zapravo o učenici), pri čemu je nebitno jesu li za to vrijeme stajali na mjestu ili hodali (ravnateljev izraz “šetali” u njegovom tekstu ima značenje "španciranja"). U tom slučaju neki drugi, dobronamjerni ravnatelj, prihvatio bi objašnjenje svog nastavnika koji je iz pedagoških razloga odlučio jednu svoju primjedbu reči toj učenici nasamo a ne pred ostalim učenicima.
Dana 8. svibnja 1998. godine, učenici II-a (5. sat) neorganizirano i bez vašeg nadzora prelazili su ulicu radi odlaska na nastavni sat na srednjoškolsko igralište a vi ste došli na sat s 15. minuta zakašnjenja i ako ste, kao i svi profesori TZK upozoreni da učenici bez pratnje profesora ne prelaze ulicu kad odlaze na srednjoškolsko igralište na sat TZK.
U ovom drugom slučaju ravnatelj insinuira da nastavnik Sabljak zakašnjava na posao i tako svojim nemarom izlaže učenike pogibelji prilikom prelaska ulice. No i u ovom slučaju ravnateljevi navodi ne odgovaraju istini odnosno činjeničnom stanju. Nastavnik Sabljak došao je na vrijeme na posao u dvoranu za TZK (nastavni predmet “tjelesna i zdravstvena kultura”), ali baš kad su se učenici presvukli u odječu za TZK spremni da odu na igralište u školu je došla i obratila se nastavniku Sabljaku majka jedne učenice (gospođa Špiljak, koja to može posvjedočiti). Znajući za spomenuto upozorenje kojeg se uvijek i drži glede prelaska učenika ulice pri odlasku na igralište, a u isto vrijeme ne mogavši odbiti kratki razgovor sa spomenutim roditeljem, nastavnik Sabljak kazao je učenicima da produže do izlaza iz škole (kako svojim žagorom na hodniku na bi ometali nastavu u susjednim razredima, ali su oni bez njega prešli cestu dok je on završavao razgovor s roditeljem (informacije za roditelje). Ne ulazeći u raspravu o spomenutom naputku kojega se i profesor Sabljak uvijek pridržava, ovdje valja dodati da su njegovi učenici u ovom slučaju i bez njega disciplinirano prešli ulicu preko "zebre" na križanju Klaićeve i Medulićeve ulice.
Dana 11. svibnja 1998. godine nastavni sat u II-c razredu niste organizirali i odradili sukladno pedagoškim i metodičkim pravilima (20 minuta niste s učenicima radili) a na traženje ravnatelja niste dali pisanu pripravu za nastavni sat. Upisana nastavna jedinica za taj sat ne odgovara Izvedbenom planu i programu.
Ni u ovom slučaju ravnatelj nije bio prisutan na satu. Štoviše, kasnije, na upit razrednice Ane Brkić koja je također naknadno vidjela ravnateljevu bilješku u dnevniku i pitala učenike kako je prošao taj sat, sami učenici iznenađeni tom bilješkom kazali su razrednici da ravnatelj nije ni bio na tom satu. Upravo zato i sam nastavnik Sabljak je po završetku sata potražio ravnatelja u njegovu uredu da ga obavijesti da sutradan, 12. svibnja 1998., održava roditeljski sastanak u svezi sa ekskurzijom te ga moli da i on (ravnatelj) dođe na taj sastanak, što bi mu inače kazao tijekom sata da ga je makar na čas zamijetio na tom satu.
Dana 12. svibnja 1998. godine za nastavni sat u III-d razredu niste imali potpunu pisanu pripravu za sat.
U ovdje citiranom četvrtom navodnom propustu profesora Sabljaka ponovno se netočno spominje “pisana priprava za sat”, premda nastavnik Mladen Sabljak svoje “priprave za sat” jedini piše na svom osobnom računalu odnosno na laserskom pisaću (printeru), što može potvrditi i školski pedagog gospođa Tatjana Antić-Kivađ, koja je upravo toga dana nenajavljeno dočekala nastavnika Sabljaka i njegove učenice na školskom igralištu, pa je očigledno i sama bila iznenađena tako urednom “pisanom pripravom za sat” koju joj je na njezino traženje odmah pokazao. Tvrdnja da nije imao “potpunu” pisanu pripravu za sat odnosi se tek na primjedbu gospođe Antić-Kivađ da se u toj pisanoj pripravi ne navodi da se ona odnosi na III-d razred, što kao “nedostatak” nije vrijedno spomena upravo zato što je ona prisustvovala satu i vidjela da je profesor Sabljak izveo nastavu upravo prema toj pripremljenoj i donesenoj “pisanoj pripravi” pa to ona može kvalificirano osobno potvrditi.
2. Ovim pismenom upozoravam vas da ste dužni uredno izvršavati svoje radne obveze u skladu sa sklopljenim ugovorom o radu.
3. U slučaju ponovljenog kršenja radnih obveza razmotrit ću mogućnost otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine.

Ovakva nedvosmislena prijetnja otkazom na osnovu četiri brzometne “inspekcije”, od kojih su dvije ravnateljeve još i izmišljene, upućuju na očigledno smišljeno pripremanje otkaza mom klijentu nastavniku Mladenu Sabljaku, pa ovim putem molimo upravu škole, Školski odbor i Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske da s dužnom pažnjom razmotre sve ovdje navedeno i ponište citirano “Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa” kao neutemeljeno, jer Mladen Sabljak odlično pozna sve svoje obveze i njih se pridržava u radu, kao i ostali nastavnici te škole.
Također molimo da se ispita sadržaj dosjea Mladena Sabljaka, profesora Prve ekonomske škole, jer ravnatelj već duže vrijeme u taj dosje unosi ovakve "dokumente" o njemu, pa će se naći još nekoliko ovakvih i sličnih dokaza o smišljenom proganjanju profesora Sabljaka od strane ravnatelja mr. sci. Slavka Trupeljaka u stilu i metodama za koje smo mislili da su odavno napuštene kao neljudske.

Sa štovanjem,

PRILOZI:
1.
Članak “Tko i zašto s pojedinim turističkim agencijama namješta skupe maturalne ekskurzije u inozemstvo - Nećemo sad o tome”, objavljenog u dnevniku “Vjesnik” 17. svibnja 1998.
2. Ravnateljevo "Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa" nastavniku Mladenu Sabljaku, Klasa: 602-03/98-01 Ur. broj: 251-88-01-98-348 od 18. svibnja 1998.
3. Naputak Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, Klasa: 602-02/96-01-222, Ur. br. 532-02-02/2-96-3 od 19. studenoga 1996.
4.Peticija 52 nastavnika EOC, Medulićeva 33, Zagreb
5.Zapisnik sa 17. sjednice Stručnog kolegija od 20. ožujka 1990.