Dopis odvjetnika Petra Babića Ministarstvu prosvjete i sporta, Pučkom pravobranitelju, Školskom odboru...
Odvjetnik PETAR BABIĆ Zagreb, Šestinski vrh 15 Tel. 438-502 Zagreb, 29. svibnja 1998 |
|
Prva ekonomska škola (za ravnatelja Slavka Trupeljaka) Zagreb, Medulićeva 33 Školski odbor Prve ekonomske škole Zagreb, Medulićeva 33 Republika Hrvatska Ministarstvo prosvjete i športa Zagreb, Trg burze 6 Republika Hrvatska Pučki pravobranitelj Zagreb, Opatička 4 |
Vaš broj:
KLASA: 602-03/98-01
Ur. broj: 251-88-01-98-348
od 18. svibnja 1998.
Dan poslije članka "Tko i zašto s pojedinim turističkim agencijama namješta skupe maturalne ekskurzije u inozemstvo - Nećemo sad o tome",
autora Marija Proface, objavljenog u dnevniku “Vjesnik” 17. svibnja 1998. ravnatelj Prve ekonomske škole, koji se imenom i funkcijom spominje
u tom članku, uputio je mom klijentu, zaposleniku Mladenu Sabljaku, prof. tjelesne i zdravstvene kulture "Upozorenje o obvezama iz radnog
odnosa", u kojem pismenu se navode tobožnji propusti u izvođenju nastave te mu se stavlja u izgled "razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu
sklopljenog 10. srpnja 1996. godine". Profesor Sabljak inaće je i razrednik jednog od dva razreda Prve ekonomske škole u kojima je ravnatelj
ove škole došao u sukob s roditeljima učenika, koji su odbili pristati na ravnateljeva nagovaranja da svoju djecu pošalju na ekskurziju u
organizaciji turističke agencije “Ban-tours”.
Dana 27. svibnja 1998. godine, na zahtjev mog klijenta, osobno sam posjetio mr. sci. Slavka
Trupeljaka, profesora i ravnatelja Prve ekonomske škole kako bih mu skrenuo pozornost na neutemeljenost spomenutog “Upozorenja” i prijetnji
otkazom. Ravnatelj “se ogradio” od tog upozorenja (što ga je vlastoručno potpisao) objasnivši da "iza toga stoji naša pravna služba",
no bez obzira na pogrešnu primjenu citiranih pravnih propisa (članak 71. Pravilnika o radu, a u svezi s člankom 110. Zakona o radu), iznad svega
valja istači da se spomenuto “Upozorenje” općenito i u svim pojedinostima temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u svezi s
izvršavanjem radnih obveza mog klijenta gospodina Mladena Sabljaka. Štoviše, premda sam gospodina ravnatelja posjetio isključivo radi razjašnjenja
navoda u tom njegovom “Upozorenju”, on je najveći dio tog razgovora vodio o problemima što ih ima s roditeljima spomenuta dva razreda (3-a i 3-d)
oko organiziranja ekskurzije u Španjolsku, što se ni u kom slučaju ne bi smjelo stavljati na teret mom klijentu profesoru Mladenu Sabljaku,
razredniku 3-d razreda, koji je ugovor s drugom agencijom (s agencijom “Spektar”, a ne s “Ban-toursom”) potpisao na temelju pismenih suglasnosti
roditelja (njihovim vlastoručnim potpisima na roditeljskom sastanku održanom 3. ožujka 1998.). Nedopustivo je i bila bi očigledna zloporaba službenog
položaja i ovlaštenja da se ravnatelj na ovakav način iskaljuje na mom klijentu u nemogućnosti da stegovne mjere primjeni protiv roditelja njegova
razreda s kojima je došao u sukob.
Ovdje svakako valja napomenuti da je sutradan nakon mog sastanka s ravnateljem Prve ekonomske škole, Školski
odbor te škole na svojoj sjednici održanoj 19. svibnja 1998. poništio odluku prema kojoj bi svi razredi morali ići na ekskurzije isključivo putem
turističke agencije “Ban-tours”, koju je zagovarao ravnatelj. Iz svega navedenoga ne može se izbjeći dojam pa i razboriti zaključak da je spomenuto
“Upozorenje” svojevrsno ravnateljevo nepravedno kažnjavanje razrednika Mladena Sabljaka zato što se nije priklonio ravnatelju u njegovom izboru turističke
agencije mimo volje roditelja (koji isključivo i osobno plaćaju troškove ekskurzije u Španjolsku) iz istih razloga zbog kojih je i sam Školski odbor poništio
tu odluku, a na temelju naputka Ministarstva prosvjete i športa. Naime, za očekivati je također da bi se ravnatelj pri prvom i najmanjem propustu
profesora Mladena Sabljaka poslužio tim upozorenjem kao “dokazom” o tobožnjim njegovim učestalim propustima kao "ponovljenim kršenjem
radnih obveza" za “razmatranje mogućnosti otkaza ugovora o radu sklopljenog 10. srpnja 1996. godine”, kako to ravnatelj i najavljuje na kraju svog
“Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa”.
U prilog zaključku da se ovdje radi o pokušaju šikaniranja profesora Sabljaka svjedoči činjenica da
je prije ovog slučaja (spor oko izbora turističke agencije) nadzor izvođenja nastave Mladena Sabljaka posljednji put obavljen prije pune dvije godine,
sredinom prosinca 1995. godine kad i ostalim njegovim kolegama Prve ekonomske škole i to od strane stručno-pedagoškog nadzornika-savjetnika Uprave za
nadzor pri Ministarstvu prosvjete i športa, g. Željka Štefanca. Međutim, kako je vidljivo iz "Upozorenja" što ga je potpisao, poslije 5. svibnja 1998.
godine, a nakon dolaska novinara na razgovor s ravnateljem u svezi sa sporom oko izbora turističke agencije,. ravnatelj je od 8. do 12. svibnja 1998.
organizirao čak četiri “inspekcije” nastave mog klijenta profesora Mladena Sabljaka s očiglednom namjerom da mu takoreći neprestano bude za petama
u nastojanju da pošto-poto nađe ma kakve zamjerke njegovom pedagoškom radu, izvođenju nastave a sve u cilju tobožnjeg utvrđivanja "kršenja radnih obveza"
kao razloga za otkaz.
No, nije na odmet podsjetiti da je ravnatelj Slavko Trupeljak i u bivšem režimu na sličan način osobnim obračunima riješavao
pitanja “neposlušnosti”. U ovom slučaju posrijedi je njegovo inzistiranje na sklapanju jedinstvenog ugovora za cijelu školu sa turističkom agencijom
“Ban-tours” što bi toj agenciji osiguralo monopolistički položaj u veoma unosnom poslu organiziranja školskih ekskurzija u inozemstvo (Španjolska) protivno
naputku Ministarstva prosvjete i športa da je za sklapanje ugovora neophodna suglasnost roditelja, koji iz svog džepa u potpunosti plaćaju troškove
ekskurzije (Ministarstvo prosvjete i športa Republike Hrvatske, Klasa: 602-02/96-01-222, Ur. br. 532-02-02/2-96-3 od 19. studenoga 1996.).
Međutim, u spomenuto vrijeme bivšeg režima do neslaganja “druga Trupeljaka” (u to vrijeme, i sve do raspada Jugoslavije, člana Saveza Komunista
Jugoslavije) s jedne i pojedinih nastavnika s druge strane dolazilo je iz ideološko-političkih razloga, pa tako “drug Trupeljak” zacijelo ne može zaboraviti
“slučaj” kad se 1. ožujka 1990. godine na 16. sjednici Stručnog kolegija Ekonomskog obrazovnog centra “Boris Kidrič” (kako se tada nazivala Prva ekonomska
škola) suprostavio prijedlogu profesora Mladena Sabljaka (koji nije bio komunista) da dan 14. travnja 1990. ne bude "radna subota" kako je bilo određeno
planom nastave te škole ravnatelja Trupeljaka. Direktor Trupeljak je to odbio jer da prijedlog profesora Sabljaka “nije obrazložen” premda je
bilo notorno da je toga dana Uskrs (Uskršnja subota) što je bio jedini i svima dobro poznati razlog za prijedlog profesora Sabljaka da se poštuje
taj katolički blagdan, koji bi se, prema prijedlogu Mladena Sabljaka, “odradio” u neku neradnu subotu. Poznavajući stajališta i metode "druga Trupeljaka",
iznoseći svoj prijedlog profesor Sabljak, dakako, namjerno nije spominjao da je riječ o Uskrsu, jer bi mu to ovaj istib "drug direktor", u onom režimu,
lako mogao evidentirati kao dokaz njegove “moralno-političke nepodobnosti”.
Nakon tog prvog neuspjelog pokušaja na inicijativu Mladena Sabljaka 52
(pedeset i dva) nastavnika iz prve i druge smjene (turnusa) potpisalo je 17. ožujka 1990. peticiju kojom su inzistirali da 14. travnja 1990. ne bude “radna
subota”. Mladen Sabljak je tu peticiju pročitao na 17. sjednici Stručnog kolegija održanoj 20. ožujka 1990. potkrepljujući time svoj prijedlog
iznesen na prethodnoj sjednici. Iz zapisnika sa te sjednice Stručnog kolegija (u prilogu) vidljivo je kako je na to reagirao "drug direktor Slavko Trupeljak":
- “Drug Sabljak je rekao da bi u M-1 (smjena) subotu od 14. travnja odradili 31. ožujka. To treba još dobro razmotriti jer se direktor Centra ne slaže
s nekim prijedlozima koji se bez ozbiljnijeg razmatranja olako prezentiraju na kolegiju.” (Citat iz Zapisnika sa 17. sjednice Stručnog kolegija održane 20. ožujka 1990.).