 |
Svjedočanstvo treće:
Stari ribar barba Frane Zanki ispričao mi je da su njegovi
na Svecu, kad nije bilo dovoljno ribe, koristili medvjedicu
kao hranu. Dešavalo se da se sama uplete u mrežu, ali bilo
je i dana kad se nije moglo na more, a trebalo je prehraniti
i preko sedamdeset ljudi. Onda bi pošli u njeno stanište,
ulovili je i nahranili se. Kožu bi iskoristili za izradu opanaka,
a loj za podmazivanje brodova i za svijeće. Na početku stoljeća
je, prema priči barba Zankija, koju on prenosi od svojih roditelja,
uloviti medvjedicu značilo ponekad jednostavno opstati.
Svjedočanstvo četvrto:
Ta priča da je medvjedica neprijatelj ribara posve je izmišljena.
Za uništavanje mreža uglavnom su bili "krivi" dupini
i kornjače - u pokušaju da se iskoprcaju iz mreže kad bi se
zaplele, a ponekad i nepažnja ribara, koji bi ih poderali
na grebenima, a samo izuzetno krivac bi bila medvjedica. Medvjedica
jede samo živu ribu, ribu u pokretu, hobotnice, lignje, rakove...
i malo je vjerojatno da bi posezala u vršu ili mrežu za ribom
koja miruje. S druge strane, područje gdje je obitavala medvjedica
toliko je bogato ribom da je posve besmisleno pretpostaviti
ka ko bi medvjedica navalila na ribarske mreže kad joj je
obilje ribe nadohvat. Prema tome, definitivno odbijam uvrstiti
medvjedicu u štetočine. Istina, ponekad je možda i prouzročila
štetu, ali samo igrajući se, jer naša junakinja je izuzetno
zaigrana morska životinja. Osim toga, odrasla medvjedica (ona
izvagana 1963. u Komiži težila je 350 kilograma), unatoč svojoj
masi pojede dnevno najviše dvanaestak kilograma ribe i to
u pet obroka.
Svjedočanstva - prva stranica >>
|
