Dolazimo dakle do pojma iteracija (lat. ponavljanje), koji se veže za drugi tip dinamičkih sustava, one diskontinuirane. Naime, iterirati određenu funkciju koja ima oblik y=f(x) znači prevesti je u oblik x_n+1=f(x_n), pa, počevši od početne vrijednosti x₀ preslikavanjem dobivamo niz x₀, x₁=f(x₀), x₂=f(x₁), x₃=f(x₂), tako da općenito vrijedi x_n=f(x_n-1)=f(f(x_n-2))=...=fⁿ(x₀), gdje je fⁿ n-ta iteracija funkcije. Drugim riječima, iteriranje je numerička (isključivo numerička!) metoda kojom riješimo funkciju nad početnom vrijednosti x₀, potom riješenje postane varijabla nad kojom ponovno izvršimo funkciju, itd. To je isključivo numerička metoda stoga što je nemoguće (točnije, ne nemoguće, već prekomplicirano) uvrštavati funkciju u samu sebe umjesto varijable više od nekoliko iteracija, a kamo li kada n→∞.

    Razumljivo je da se prevođenjem diferencijalnih jednadžbi u iteracijske dobiva komputabilnost, ali se gubi kontinuiranost. Faktor Δt u gornjim iteracijskim jednadžbama |2| označava upravo vremenske intervale na koje je sustav rascjepkan.

Prethodno poglavlje          Povratak na sadržaj          Slijedeće poglavlje

Povratak na početnu stranicu          Kontakt autora