: : home : : prolog : : pripreme : : prva etapa : : druga etapa : : druga etapa-2 : : epilog : : zahvale : : toyota : : olympus : : toth : : e-mail : :

DRUGA ETAPA 3:

BJELOVAR - NORDKAPP - BJELOVAR
U 10:00 sati u ponedjeljak, petog dana od kada smo krenuli iz Zagreba, napuštamo prostor Nordkappa. Vrijeme sunčano i idealno za putovanje. U žurbi smo zaboravili izvaditi GPS i provjeriti naš položaj. Vraćajući se, propustili smo priliku stati u jednoj od mnogobrojnih uvala i umočiti ruku u more. Zato smo stali pored jednog ogromnog komada škriljevca i ponijeli u Corolli nekoliko kilograma tankih slojevitih stijena. Za uspomenu. Uvijek će nas podsjećati na jedan dio svijeta toliko različit od našeg.

Na povratku se opet mimoilazimo sa sobovima. Plaćamo podmorski tunel i Corolla nas sigurno i nezadrživo vozi na kontinent. Vozeći se na jug norveškim prostranstvom, imamo priliku dobro pogledati pusti krajolik kojim smo se vozili ove noći. Obasjan suncem izgleda još siromašnije i nenastanjenije. Duge sjene niskog sjevernog sunca naglašavaju svaku neravninu krajolika, lišenog drveća i bilo kakve više vegetacije. Samo stijene, oštra trava i zavojita cesta. Bili smo jedini putnici na toj cesti još satima. Vozili smo gotovo stalno 160 km/h. Dobra vidljivost i pusta cesta činili su vožnju sigurnom. Raspoloženje je jedino kvario pogled na pokazivač goriva.

U Alti smo napunili rezervar i kanistar. Corolla je opet nazadrživo pojurila u smjeru kuće.

Nakon višesatne vožnje rezervar je ponovo bio gotovo prazan. U 15:00 uz cestu smo opazili nekoliko crvenih drvenih kuća, spojenih zajedno. Bila je to prilika da zaustavimo Corollu i dobro protegnemo noge. Prelio sam benzin iz kanistra u rezervar. Nakon kraćeg odmora krenuli smo dalje. Za nepunih pola sata naišli smo na STATOIL benzinsku pumpu, samu usred ničega. Napunili smo rezervar do vrha, uzeli rezervu benzina u kanistar i užurbano nastavili dalje prema Finskoj i Švedskoj.

Finsku granicu prelazimo u 16:00, a za slijedećih pola sata definitivno ulazimo u civilizaciju. Put koji smo u dolasku prešli švedskom stranom, sada u povratku ćemo proći s finske strane granice. Cijelim putem smo slušali muziku s CD-ova, a sada pokušavamo pronaći neku lokalnu stanicu. Našem iznenađenju nije bilo kraja kada smo začuli informativni program na hrvatskom jeziku. Radio stanica Malmo je emitirala program za naše ljude na sjeveru Europe. Nevjerojatno.

Jurimo rijetko naseljenim krajem prema jugu i Botničkom zaljevu. Na tom putu stajemo u mjestašcu nepoznata imena s trgovinom i kafićem pod istim krovom. Nalik je motelima na srednjem zapadu Amerike. Ne pretjerano čist, kava dobra, trgovina siromašna ponudom ali ima sve potrebno za preživljavanje u tim dalekim krajevima. Pridružujemo se dvojici muškaraca koji su, sjedeći u prljavim majicama kratkih rukava gledali izvlačenje lutrije na TV-u. Nakon popijene kave i kratkog fotografiranja jurimo dalje.

Od mjesta Muonio, širokom cestom E8 napuštamo arktički krug u pravcu našeg cilja, finskog grada Tornio i njegovog blizanca sa švedske strane Haparanda. Dijeli ih samo veliki most. U stvari, više ih spaja, jer ni ovdje nema nikakve granične kontrole između dvije države.

U 20:30 stižemo u Kalix, prilično veliki švedski grad na najsjevernijoj obali Botničkog zaljeva. Ovdje nas već hvata mrak i umor koji dolazi nakon naprekidne vožnje i 36-satnog nespavanja. Auto parkiramo uz cestu u centru grada i pronalazimo jednu lijepu pizzeriju. Dobro smo se najeli, popili kavu i jedno sat vremena nakon dolaska produžili cestom E4 u pravcu juga. Ovaj puta smo vozili noću dionicu koju smo u dolasku prošli danju. Pomalo nas je počeo savladavati umor nagomilan u tijelima u protekla dva dana. Kiša je počela sitno padati. Naizmjenice smo se mijenjali za volanom svaka dva sata. Nismo smjeli stati jer smo se bojali da nećemo na vrijeme stići doma. Tko zna kakva nas još iznenađenja čekaju na putu.

U noći slijedećeg dana, u 03:00 stajemo na pumpi tankirati benzin. Oko 04:00 prolazimo preko velikog mosta Hoga Kusten, a skoro sat kasnije, u samu zoru, prolazimo kroz gradić Timra. Pogled mi privlači ogromna šarena skulptura u obliku slova "Y". Okrećem se na pustoj cesti i usmjeravam Toyotu na parking, a odmah zatim na travu pored spomenika. U podnožju su vrata koja vode u malu trgovinicu. Spomenik je dobro osvijetljen i ja vadim foto aparat. Corolla strpljivo pozira. Preparkiravam je i čitam činjenice o skulpturi: naziv djela - "Y", autor - Bengt Lindstrom, visina - 30,5m, težina - 700 tona, površina - 800 m2, težina boje - 3 tone. Impresivno. Mi moramo ići dalje.

Sada smo već potpuno razbuđeni. Svanuo je naš šesti dan na putu. U 5:45 stajemo tankirati. Isto činimo i u 09:00 na jednoj velikoj STATOIL pumpi. Više se ne brinemo da bi mogli ostati bez goriva.
U 09:30 se vraćamo u Stockholm. Točno dva dana nakon polaska prema Nordkappu i 3400 prijeđenih kilometara. Lagano je padala kiša. Iako smo bili u žurbi, parkiramo se na velikom praznom parkingu ispred poznate robne kuće IKEA. To je prva IKEA sagrađena u Švedskoj. Za naših prijašnjih posjeta smo je detaljno obišli, a sada na brzinu fotografiramo Corollu kao za neku reklamu. Svraćamo kod Marije u njezin stan. Njena pudlica Munjeka skače od veselja. Nakon što smo se otuširali, presvukli i ručali, bez zadržavanja se pozdravljamo i nastavljamo utrku s vremenom u smjeru juga.

Prvotni plan je bio da slijedeću noć prespavamo i dobro se odmorimu u Trollhattanu, gradiću sjeverno od Geteborga, na obali velikog jezera Vanern. Tamo živi naš prijatelj Zoka i njegova supruga Ruskinja Irina. Naizmjenice, po suncu i kiši u 16:00 stižemo u Trollhattan. To je veliki grad poznat po turizmu, mnogobrojnim ustavama na umjetnom kanalu koji povezuje zapadnu i istočnu švedsku obalu i po tvornicama Saab i Volvo. Naši prijatelji su nas dočekali s pripremljenom večerom. Jeli smo originalni ruski boršč i piroške. Iako su nas zadržavali da ostanemo spavati, ja sam se bojao gužvi na autocesti u Njemačkoj. Pala je odluka da krenemo polako prema doma. Ta nam je noć bila najteža do sada. Padala je kiša, a mi smo bili totalno izmoreni.

U 22:00 prelazimo Oresund tjesnac i ulazimo u Dansku. Kiša pada bez prestanka. Mijenjamo se u vožnji svakih sat - dva. Svaka tri sata tankiramo gorivo. Put je monoton i zamarajući. Sve smo to prošli u dolasku i cesta nam je poznata. Pred jutro na jednom velikom odmorištu zaustavljamo auto i oboje spavamo. Zora donosi bolje vrijeme, a mi odmorni nastavljamo put.

Sedmi dan puta prolazi u rutinskoj vožnji Njemačkom i Austrijom. To su nam već dobro poznati autoputevi i osjećamo se kao kod kuće. U 12:30 na prijelazu Passau ulazimo u Austriju. Ugodno smo bili iznenađeni novom autocestom i s nekoliko potpuno novih tunela. To nam dodatno olakšava vožnju i preko Graza i Maribora, kroz granični prijelaz Macelj, bez problema stižemo u Hrvatsku.

U 18:00 smo bili na Trakošćanu. Nismo mogli odoljeti i ne otići uslikati našu ljepoticu podno najljepšeg hrvatskog dvorca.

Bili smo sretni što smo se vratili kući nakon puta punog neizvjesnosti. Trebalo nam je točno pet dana od Bjelovara do Nordkappa i nazad. Bilo ih je koji su govorili da je to nemoguće ostvariti, ali mi smo dokazali suprotno. Ovu smo noć prespavali u našem krevetu u Bjelovaru.

Idućeg dana smo se rastali od Corolle. Nekoliko minuta prije 12:30 smo se pojavili u dvorištu Boćarskog doma. Tamo su nas čekali Mario i Željko iz Auto kluba, nestrpljivo čekajući da čuju našu priču.
: : home : : prolog : : pripreme : : prva etapa : : druga etapa : : druga etapa-2 : : epilog : : zahvale : : toyota : : olympus : : toth : : e-mail : :

Sve fotografije su snimljene digitalnim foto aparatom Olympus Camedia C-2100uZ.
Fotografije se mogu vidjeti uvećane ako se klikne na njih.
Autori fotografija su Ankica i Pavle Toth.

Powered by Olympus