: : home : : prolog : : pripreme : : prva etapa : : druga etapa-2 : : druga etapa-3 : : epilog : : zahvale : : toyota : : olympus : : toth : : e-mail : :

DRUGA ETAPA:

BJELOVAR - NORDKAPP - BJELOVAR
Na gotovo 4000 km dug put od Bjelovara do Nordkappa krenuli smo drugog dana puta oko 16:00 sati. Dobro odmoreni i naspavani, početak puta je prošao prilično glatko. Kako bi zaobišli gužve na lokalnim cestama oko Varaždina, krenuli smo preko Vrbovca na auto-cestu prema Zagrebu, pa u smjeru Brežica i Ljubljane. Tunel Karavanke nas je uveo u Austriju. Dalje nas je autoput vodio na sjever.

Druga noć na putu nam je donijela ulazak u Njemačku. Oko jedan sat poslije ponoći, trećeg dana puta, zaustavili smo se na benzinskoj pumpi u okolici Nirnberga. Zaustavljanja na pumpama smo, osim za punjenje rezervara gorivom, koristili i za kratko osvježenje, posjet WC-u i eventualnu zamijenu vozača. Te smo noći spavali u autu, tijekom vožnje, na smjenu. Corolla se pokazala kao iznimno udoban automobil, u kojem sam i ja sa svojih metar i osamdeset mogao potpuno ispružiti noge. Noću smo vozili sporije i pažljivije, gotovo nikad ne prelazeći 140 km/h. Čuvali smo motor Corolle za krajnji cilj - Nordkapp. Vrijeme nam je bilo naklonjeno, bez kiše i ne previše vruće. Vožnja autocestom je dosadna i monotona, posebno noću kada smo se morali posebno potruditi da ne zaspimo. Pored toga, noću se ništa ne vidi osim ceste, tako da svako razgledanje i fotografiranje okoline otpada. Vožnja noću je čista borba za kilometre i nastojanje da se ostane budan.

Zoru trećeg dana puta smo ugledali vozeći se prema sjeveru Njemačke. Osvanuo je lijep, sunčan dan. Jutro je bilo svježe. Ipak smo bili znatno sjevernije od naših krajeva, a to se osjetilo na temperaturi zraka. Još jedna pojava je karakteristična za sjeverne krajeve. Sunce ranije izlazi nego kod nas na jugu, tj. noći su ljeti kraće. Već u četiri ujutro je dan bljesnuo u punom sjaju, a ljetne hrvatske vrućine su definitivno ostale iza nas.

Oko sedam sati, prolazeći pored Hannovera, vidjeli smo prve velike vjetrenjače koje proizvode električnu energiju. Izlaskom sunca i foto aparat ponovo postaje aktivan. Vjetrenjače se uzdižu pored ceste kao nestvarna ogromna živa bića. Naš Olympus snima savršeno oštre snimke zahvaljujući svom jedinstvenom sistemu za elektronsku stabilizaciju slike. Nismo štedili "film". Ponijeli smo dovoljno memorijskih kartica za više od tisuću snimaka, a imali smo i punjač baterija koji radi na automobilskih 12V.

Oko 9 sati smo ušli u tunel ispod rijeke Elbe u Hamburgu. Ovdje smo primijetili kako se autoput pomalo puni raznovrsnim vozilima, pretežno ljudima koji su krenuli na godišnji odmor. Bila je subota, 31.7. i smjena turista je bila u punom jeku. Prilikom planiranja puta, ja sam mislio kako će rijeka turista ovaj vikend krenuti na jug, prema moru. Pogrešno! Svi su krenuli na sjever. Automobili s kamp kućicama, kamioni, motocikli, brodovi na prikolicama; popunivši sve trake autoceste u pravcu Danske i Švedske. Vozili smo sporije nego doma dionicom Split - Dubrovnik. Ponekad bi cijela ta kolona vozila stala na autoputu i da bi se ponovo pokrenula bili su potrebni sati. Najgore od svega je bilo što nismo mogli nikuda skrenuti, niti sići s autoceste. Svakih par minuta je trebalo auto pomaknuti za metar - dva. Motor je morao raditi, a mi se nismo značajnije pomicali.

Oko podneva smo, polako se krećući, stigli do poslijednje benzinske pumpe u Njemačkoj, prije ulaska u Dansku. Pumpa je bila prepuna vozila, iako kasnije nismo primijetili neku značajnu razliku u cijeni goriva. Odlučili smo da gorivo kupimo u Danskoj, ali smo ipak stali da se odmorimo. Popili smo dobru kavu, prvu toga dana. Restoran je bio uobičajeno dobar, lijepo uređen, a terasa na kojoj smo sjedili je bila prepuna raznovrsnog cvijeća. Restorani uz autoputeve u Austriji i Njemačkoj su uvijek lijepo uređeni, pogotovo ovi na sjeveru Njemačke. Predstavljaju prave male oaze mira i uvijek se lijepo osjećamo kada stanemo nešto pojesti i popiti obaveznu kavu. U njima smo se osjećali "kao doma". Ovdje smo na parkingu vidjeli i jednu crvenu Corollu, potpuno istu kao što je naša, samo bez šarenih naljepnica.

Nastavak putovanja su obilježile uobičajene gužve na cesti, ali smo se ipak kretali brzinom od oko 90 km/h. Dva sata poslije podne su nam donijela naš prvi veliki most u Danskoj. Prešavši ga, skrenuli smo s glavne ceste i usmjerili Corollu u naselje obiteljskih kuća uz most. Malo smo se fotografirali, a kao i uvijek, glavni model je bila naša crvena ljepotica.
Oko 15:00 prelazimo i Storebelt, veliki most preko mora kod Odensea. Što idemo sjevernije, skuplji su prelasci mostova. Ovaj prelazak nas košta 35 Eura u jednom smjeru, dakle s povratkom 70. Brzom cestom prelazimo poslijednji danski otok Sjelland.

Pred nama je Švedska.
Prije smo tjesnac između Danske i Švedske morali prijeći velikim ferry-jem, a od 2000. godine to se može učiniti mostom. Oresund tjesnac između Kopenhagena i Malmea je premošten najvećim takvim mostom na svijetu. Na danskoj obali smo ušli u podmorski tunel dugačak 4 km, čiji drugi kraj izlazi na umjetnom otoku blizu sredine tjesnaca, gdje počinje grandiozni most dužine 8 km. Na središnjem dijelu, visina od morske površine do vrha nosača iznosi nevjerojatnih 200m. Tunel i most su jedinstvene konstrukcije u svjetskim razmjerima. Tunel je karakterističan po svojoj konstrukciji. Sastavljen je od četvrtastih betonskih segmenata koji su plovećom dizalicom precizno položeni na morsko dno i međusobno nepropusno spojeni. Most je sposoban izdržati najveće vremenske nepogode bez zatvaranja za saobraćaj, a ispod njegovog središnjeg dijela mogu proći najviši jedrenjaci. Cijena prelaska je 64 Eura za povratnu kartu za naš auto. Nije puno za doživljaj prelaska mora za samo 15 min. I jedna napomena. Između dviju država nema vidljive granice. Prolazi se bez kontrole i zaustavljanja. Predivan osjećaj.

U 16:30 ulazimo na teritorij Švedske. Točno 24 sata nakon polaska iz Bjelovara. Za sada idemo po planu. Ulazak u Švedsku donosi potpuno rasterećene ceste i predivan krajolik. Zaustavljamo se na velikom parkingu gdje je smješten turistički centar izgrađen u tradicionalnom švedskom stilu. Pokupili smo besplatne auto-karte i prospekte. Švedska, kao prvorazredno turističko odredište, veoma drži do turista. Na ulazu u svaku teritorijalnu jedinicu, komunu, ili pred gotovo svakim gradom, postoje informativni panoi ili kućice dobro opremljene besplatnim auto-kartama i informacijama o auto-kampovima, restoranima i svim točkama od interesa za turiste.
Nepredvidivo švedsko vrijeme je ponovo pokazalo svu svoju nestalnost. Lagana naoblaka se pretvara u jaku kišu na putu prema Stockholmu. Nedugo nakon toga, kiša prestaje i pojavljuje se šarena duga. Iz auta je fotografiramo. Olovnoplavo nebo, raznobojna duga i crvene kuće na žutom polju čine jedinstvenu fotografiju. Švedska je ljeti zaista nešto posebno. Nešto što vrijedi doživjeti. Kao da nas nagrađuje predivnom prirodom što smo prevalili toliki put da je vidimo.

Tek u ponoć stižemo u Stockholm. Kraj je našeg trećeg dana na putu i početak druge i zadnje noći koju smo proveli u krevetu. Naša prijateljica Maria, Šveđanka, ljubazno nas dočekuje u svojem stanu na periferiji grada. Upoznali smo se tijekom našeg drugog putovanja Švedskom. Maria živi sama, razvedena je i ima dvoje djece, koja žive malo s njom, a malo s ocem. Tipična situacija za švedske prilike. Svi se dobro slažu.

Nakon prospavane noći, tuširanja i doručka, pozdravljamo se s Mariom i oko 8 sati startamo motor naše Toyote, koja kao da je to jedva dočekala. Jutro je bilo hladno i maglovito, a cesta mokra od kiše. Vrijeme se potpuno promijenilo u zadnja 24 sata. U gradu smo na prvoj pumpi napunili rezervar. Bila je nedjelja i nismo baš bili sigurni da sve benzinske pumpe na našem putu rade. Krenuli smo u smjeru Uppsale koju smo uvijek htjeli posjetiti, ali nam je za nju uvijek "zafalilo" vremena. Danas ćemo samo projuriti kroz nju. Autoput, onakav kakvog ga poznajemo u našim krajevima tu prestaje. Nastavljamo vožnju širokom cestom s tri trake, koje se naizmjenice izmjenjuju.

Oko 9:00 sati ulazimo u jaku kišu. Toyotine nove gume omogućavaju relativno brzu vožnju i u ovim otežanim uvijetima. Rijetko kada nam brzina pada ispod 120 km/h. Kiša ubrzo prestaje, ali ostaju tamno-sivi oblaci koji nas nastavljaju pratiti cijeli dan. Usprkos izostanku sunca, švedski krajolik stalno mami pogled s ceste. Prestižemo nekoliko američkih limuzina - old timera. Šveđani uživaju u vožnji starih američkih cestovnih krstarica. Udruženi su u old timer klubove i svaki vikend koriste za okupljanja i zajedničke vožnje. Prestižemo i jednu crvenu Toyotu Corollu, potpuno istu kao što je naša. Koliko smo primjetili, Toyote nove i stare su dosta česte na švedskim cestama. Posebno su omiljeni Toyotini terenci.

U 11:45 stajemo na usputnoj benzinskoj stanici i ponovo do vrha tankiramo. Ne smijemo dopustiti da ostanemo bez goriva. Jedno brzo fotografiranje i jurimo dalje.
Oko 13:00 sati se daleko ispred nas iznad krošnji drveća pojavljuje vrh velikog mosta. Nismo ga ovdje očekivali. Što se primičemo bliže, postajemo svjesniji njegove veličine. Iznenada, iza jednog zavoja, most se pojavljuje u svojoj punoj visini. Zaista je ogroman. Ispod nas more. Strašno smo visoko od površine vode. Morski tjesnac ulazi duboko u kopno i kao divovska rijeka nestaje između brežuljaka prekrivenih gustom šumom. Približavajući se drugoj obali, uočavamo oznaku parkinga s desne strane. Usporivši, usmjeravamo Corollu na odvojak koji nas vodi uzbrdo, iznad mosta, gdje se zaustavljamo na velikom parkingu prepunom automobila, kamp kućica i izletnika.

Svuda okolo su stolovi i klupe, a ispred nas turistički centar i trgovina suvenirima. Odlučujemo ovdje ručati. Pogled na most je veličanstven. Iza mosta se u dubinu proteže more, a svuda okolo šumoviti brdski predio prepun kućica za odmor karakteristične crvene boje s bijelim prozorima. Pokupivši prospekte, saznajemo da smo upravo ušli u dio Švedske koji se zove Hoga Kusten ili Visoka obala. Most koji smo prešli spada u najviše građevine u Švedskoj sa svojih 180 m iznad vodene površine. Ovdje je i polazište za razne sportske i turističke aktivnosti. Mogu se iznajmiti bicikli, konji, čamci, jedrilice, a okolina je idealna za kupanje i sunčanje na plažama ili hodanje i planinarenje po obližnjim šumama. Mali obalni gradići ovog područja su svi turistički orijentirani i imaju marine za brojne jedrilice, kamping prostore i već uređena naselja drvenih kućica za iznajmljivanje. Vidi se da Šveđani znaju uživati u prirodi, a i jasno je zašto ovdje svoj godišnji odmor provode Danci i Nijemci. Mi smo se zadovoljili ručkom koji smo si pripremili kod Marije i malinama koje smo sami ubrali u neposrednoj blizini drvenog stola na kojem smo rasprostrli naše stvari. Ovdje smo se zadržali gotovo sat vremena.

Od sada ćemo voziti gotovo bez zaustavljanja do cilja.
: : home : : prolog : : pripreme : : prva etapa : : druga etapa-2 : : druga etapa-3 : : epilog : : zahvale : : toyota : : olympus : : toth : : e-mail : :

Sve fotografije su snimljene digitalnim foto aparatom Olympus Camedia C-2100uZ.
Fotografije se mogu vidjeti uvećane ako se klikne na njih.
Autori fotografija su Ankica i Pavle Toth.

Powered by Olympus