Naziv
Stariji dio naselja, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 86 m n/m, smjestio se u dolini potoka Dobra Voda usječenoj u praporni ravnjak, a mlađi dio razvija se uz rijeku Dunav i uz glavnu cestu.
Naziv Šarengrad najnoviji je naziv, oko kojeg postoje brojne smjele kombinacije:
- da je postao kao Carev-grad;
- od Szeren = Seren-Grad;
- da su postojale tri sestre Ilona, Sara i ???, te da je po Sari koja je živjela u tvrđavi, mjesto prozvano
Sarin-grad od čega je postao Saringrad, pa na kraju Šarengrad (po Iloni Ilok, a po ??? Bač ), te
- da potječe iz Turskog doba.
Najvjerojatniji podaci nalaze se u radu Ante E. Brlić, koji o današnjem nazivu navodi: "Prema mišljenju mađarskog povjesničara Csankya naziv Šarengrad nastao je iz mađarske riječi Polthos, jer je već 1455. u ovom kraju postojala utvrda "Polthos-Foltos", što u doslovnom prijevodu znači "Šareni Grad". Međutim, na ovo mišljenje gledam vrlo kritički, jer se Polthos zaista spominje 1498. godine među carskim mjestima iza Rače, dakle negdje na Savi."
Kao protutvrdnju, ali i potvrdu ovome, Barbarić u svojim "Crticama iz prošlosti Šarengrada" navodi Bösendorferovo izlaganje: "Spominje se i to da su Iločki vladari imali posjede u Poltošu, Neštinu i Susku uz Dunav, što povećava ispravnost tvrdnje da je Poltoš zaista bio na Dunavu, na mjestu današnjeg Šarengrada i da je Šarengrad samo hrvatski prijevod starog mađarskog naziva "Polthos-Foltos".
Naziv Šarengrad najnoviji je naziv, oko kojeg postoje brojne smjele kombinacije:
- da je postao kao Carev-grad;
- od Szeren = Seren-Grad;
- da su postojale tri sestre Ilona, Sara i ???, te da je po Sari koja je živjela u tvrđavi, mjesto prozvano
Sarin-grad od čega je postao Saringrad, pa na kraju Šarengrad (po Iloni Ilok, a po ??? Bač ), te
- da potječe iz Turskog doba.
Najvjerojatniji podaci nalaze se u radu Ante E. Brlić, koji o današnjem nazivu navodi: "Prema mišljenju mađarskog povjesničara Csankya naziv Šarengrad nastao je iz mađarske riječi Polthos, jer je već 1455. u ovom kraju postojala utvrda "Polthos-Foltos", što u doslovnom prijevodu znači "Šareni Grad". Međutim, na ovo mišljenje gledam vrlo kritički, jer se Polthos zaista spominje 1498. godine među carskim mjestima iza Rače, dakle negdje na Savi."
Kao protutvrdnju, ali i potvrdu ovome, Barbarić u svojim "Crticama iz prošlosti Šarengrada" navodi Bösendorferovo izlaganje: "Spominje se i to da su Iločki vladari imali posjede u Poltošu, Neštinu i Susku uz Dunav, što povećava ispravnost tvrdnje da je Poltoš zaista bio na Dunavu, na mjestu današnjeg Šarengrada i da je Šarengrad samo hrvatski prijevod starog mađarskog naziva "Polthos-Foltos".
Život kroz povijest
U Ledeno doba (Glacijal) u Kvartarnom periodu Diluvija, o Srijemu nema sigurnih podataka, te se pretpostavlja da su brežuljci bili pod snijegom, a doline pod vodom.
U interglacijalnim (međuledenim) razdobljima jaka hladnoća i nestašica hrane natjerala je različite životinje na selidbu sa sjevera u razmjerno toplija južna područja. Tada su riječne doline ovog područja Srijema i Slavonije nastanjene gorostasnim rutavim mamutima (od kojeg se 4 zuba mamuta nađena u okolici Šarengrada nalaze u šarengradskom muzeju), a rogati sob, spiljski medvjed, svizac, divlja mačka, vepar i nosorog nalazili su se u gustim prašumama, dok su po nepreglednim pašnjacima skitali tur i bizon (zubar).
Iz toga proizlazi pretpostavka da je Srijem u to vrijeme bio obrašten gustom florom i nastanjen brojnom faunom.Iz paleolitskog razdoblja kamenog doba nema nikakovih nalazišta niti u mjestu niti u okolici.
Razmjerno visoka kultura neolitskog razdoblja polagano je prodirala s juga u naša područja. Najgušće naseljena bila su današnja Slavonija i Srijem, gdje su pronađena veća naselja, kao što su Vučedol i Bapska. U okolici Iloka i Šarengrada pronađeno je nešto ostataka glinenog posuđa sa spiralnom ornamentikom.
U šarengradskoj muzejskoj zbirci nalaze se dijelovi kamenih sjekira, te glineni utezi kojima se u to doba čovjek služio u ribolovu vješajući ih o mrežu.
Bakreno doba ostavilo je mnoge karakteristične tragove i u Srijemu, naročito kod Vukovara, i to uglavnom oružje, oruđe i nakit.
Brončano doba (od 1600 do 1000 godine p.n.e.) nije u ovim hrvatskim krajevima ostavilo neka veća nalazišta. U iločkom Muzeju nalaze se samo neki ostaci nakita pronađeni na području današnjeg Šarengrada.
Veće nalazište postoji u okolici Osijeka (Bizovac), a pošto je u to vrijeme već bila razvijena trgovina, nije isključeno da su trgovci iz with krajeva dolazili u Srijem.
Željezno doba je vrijeme u koje su živjeli Iliri i Kelti. Za ovo razdoblje, za razliku od drugih, u šarengradskom području ima najviše podataka. Srijem je tada već imao razvijenu izradu cigle, a upotreba željeza smješta se u "Halštatsko doba" između 1000 i 500 godine p.n.e.
Povjesničar Prof. Đuro Szabo tvrdi da je "..današnji kraj oko Šarengrada već u predrimsko doba bio napućen..", što je s obzirom na njegov geografski položaj potpuno razumljivo, a to potvrđuju i brojni arheološki nalazi. Po njima možemo reći da je najstarije naselje na tlu današnjeg Šarengrada postojalo već u prvom periodu željeznog doba, koji se naziva "Halštatsko" po čuvenim nalazima te kulture u Hallstattu u Austriji. Bronca je, doduše, u pretežnoj mjeri još uvijek u upotrebi, no željezo kao materijal sve jače prodire u svakodnevnu upotrebu. Na lokalitetu "Bašćine" pronađen je skupni nalaz od oko 100 komada raznih brončanih i željeznih predmeta, opreme, oružja i nakita. Ovaj nalaz značajan je i zbog toga, što je u našim krajevima relativno rijedak, a osim toga iznimno obilan.
U Slavoniji općenito nema čiste "halštatske" kulture, nego je ona pod utjecajem "La tenske" kulture (nalazište La Taine u Švicarskoj 500.-100.g.p.n.e). Naime, Ilire kao stanovnike tog područja naslijedili su Kelti, koji su bili nositelji tako zvane "latenske" kulture. Ovo kulturno doba nastaje u Srijemu otprilike oko 400. godine i traje približno do 100. godine p.n.e., o čemu se ponegdje nađe i novac iz tog doba.
U Šarengradu je pronađeno mnogo arheoloških predmeta iz latenskog doba, među ostalim i izvanredno lijep i dobro očuvan mač. O ovom nalazu nešto preciznije u svojim radovima iznosi Nives Majnarić-Panđić: "Vjerojatno iz Šarengrada potječe jedan savinuti željezni mač bez korica sa srednjolatenskim tipološkim obilježjima. Brunschmidt za njega pretpostavlja da potječe iz uništenog paljevinskog groba, iz kojeg su se ostali objekti grobnog inventara izgubili."
U interglacijalnim (međuledenim) razdobljima jaka hladnoća i nestašica hrane natjerala je različite životinje na selidbu sa sjevera u razmjerno toplija južna područja. Tada su riječne doline ovog područja Srijema i Slavonije nastanjene gorostasnim rutavim mamutima (od kojeg se 4 zuba mamuta nađena u okolici Šarengrada nalaze u šarengradskom muzeju), a rogati sob, spiljski medvjed, svizac, divlja mačka, vepar i nosorog nalazili su se u gustim prašumama, dok su po nepreglednim pašnjacima skitali tur i bizon (zubar).
Iz toga proizlazi pretpostavka da je Srijem u to vrijeme bio obrašten gustom florom i nastanjen brojnom faunom.Iz paleolitskog razdoblja kamenog doba nema nikakovih nalazišta niti u mjestu niti u okolici.
Razmjerno visoka kultura neolitskog razdoblja polagano je prodirala s juga u naša područja. Najgušće naseljena bila su današnja Slavonija i Srijem, gdje su pronađena veća naselja, kao što su Vučedol i Bapska. U okolici Iloka i Šarengrada pronađeno je nešto ostataka glinenog posuđa sa spiralnom ornamentikom.
U šarengradskoj muzejskoj zbirci nalaze se dijelovi kamenih sjekira, te glineni utezi kojima se u to doba čovjek služio u ribolovu vješajući ih o mrežu.
Bakreno doba ostavilo je mnoge karakteristične tragove i u Srijemu, naročito kod Vukovara, i to uglavnom oružje, oruđe i nakit.
Brončano doba (od 1600 do 1000 godine p.n.e.) nije u ovim hrvatskim krajevima ostavilo neka veća nalazišta. U iločkom Muzeju nalaze se samo neki ostaci nakita pronađeni na području današnjeg Šarengrada.
Veće nalazište postoji u okolici Osijeka (Bizovac), a pošto je u to vrijeme već bila razvijena trgovina, nije isključeno da su trgovci iz with krajeva dolazili u Srijem.
Željezno doba je vrijeme u koje su živjeli Iliri i Kelti. Za ovo razdoblje, za razliku od drugih, u šarengradskom području ima najviše podataka. Srijem je tada već imao razvijenu izradu cigle, a upotreba željeza smješta se u "Halštatsko doba" između 1000 i 500 godine p.n.e.
Povjesničar Prof. Đuro Szabo tvrdi da je "..današnji kraj oko Šarengrada već u predrimsko doba bio napućen..", što je s obzirom na njegov geografski položaj potpuno razumljivo, a to potvrđuju i brojni arheološki nalazi. Po njima možemo reći da je najstarije naselje na tlu današnjeg Šarengrada postojalo već u prvom periodu željeznog doba, koji se naziva "Halštatsko" po čuvenim nalazima te kulture u Hallstattu u Austriji. Bronca je, doduše, u pretežnoj mjeri još uvijek u upotrebi, no željezo kao materijal sve jače prodire u svakodnevnu upotrebu. Na lokalitetu "Bašćine" pronađen je skupni nalaz od oko 100 komada raznih brončanih i željeznih predmeta, opreme, oružja i nakita. Ovaj nalaz značajan je i zbog toga, što je u našim krajevima relativno rijedak, a osim toga iznimno obilan.
U Slavoniji općenito nema čiste "halštatske" kulture, nego je ona pod utjecajem "La tenske" kulture (nalazište La Taine u Švicarskoj 500.-100.g.p.n.e). Naime, Ilire kao stanovnike tog područja naslijedili su Kelti, koji su bili nositelji tako zvane "latenske" kulture. Ovo kulturno doba nastaje u Srijemu otprilike oko 400. godine i traje približno do 100. godine p.n.e., o čemu se ponegdje nađe i novac iz tog doba.
U Šarengradu je pronađeno mnogo arheoloških predmeta iz latenskog doba, među ostalim i izvanredno lijep i dobro očuvan mač. O ovom nalazu nešto preciznije u svojim radovima iznosi Nives Majnarić-Panđić: "Vjerojatno iz Šarengrada potječe jedan savinuti željezni mač bez korica sa srednjolatenskim tipološkim obilježjima. Brunschmidt za njega pretpostavlja da potječe iz uništenog paljevinskog groba, iz kojeg su se ostali objekti grobnog inventara izgubili."
OPŠIRNIJE
Korišteni izvori:
Povijest Šarengrada
AUTORI:
Margetić (Djaković) Jasna, Maturalna radnja 1981.
Djaković Katarina i Snježana l993.
Lilih Tomislav 1993.
Margetić (Djaković) Jasna, Maturalna radnja 1981.
Djaković Katarina i Snježana l993.
Lilih Tomislav 1993.
