- Elektromiografija je
dodatna metoda pretrage pri ishijasu kojom se
dobivaju podaci o oštećenjima izazvanima
hernijom diska, i to je diferencijalno
dijagnostički značajno prema drugim bolestima.
EMG klinički znači registraciju električke
aktivnosti u mišiću. Primjenjuju se različite
metode kako bi se dobila informacija o
kontinuitetu, odnosno nepostojanju kontinuiteta u
tzv. motornoj (pokretačkoj) jedinici (motorna se
pak jedinica sastoji od stanice u prednjem rogu
leđne moždine, motornog aksona ili neurita,
motorne pločice i mišićnih vlakana koje
inervira taj akson).
-
- Elektromiografija nam
pomaže da objasnimo slabost mišića koja
nastaje zbog pogođenosti živca ili mišića.
Otkriva nam i veličinu oštećenja motornog
živca uslijed takve pogođenosti, tok
reinervacije, a time i uspješnost liječenja.
Također nam pokazuje mjesto oštećenja, na
kojoj je visini nastalo, te da li se ono
pogoršava ili poboljšava.
- Metalni disk jedne
elektrode pričvrstimo na određeno mjesto, a
vrlo tanku iglu druge elektrode zabodemo u
mišić koji želimo ispitati te bilježimo
električnu aktivnost između ta dva mjesta.
- Najčešće
upotrebljavamo tzv. koaksijalnu iglastu elektrodu
koja omogućuje ispitivanje motorne jedinice. U
uskoj cjevčici (kanili), sličnoj injekcijskoj
igli, žica je od platine, a električne
potencijale ustanovljavamo između kanile i
žice. Elektroda je povezana s elektrografom koji
je, u stvari, diferencijalno pojačalo opremljeno
katodnom cijevi (osciloskopom) za vizualni prikaz
otkrivenih i pojačanih električnih potencijala.
- U zdravom i
opuštenom (relaksiranom) mišiću vlada
električni mir, što znači da nema nikakvih
bioelektričnih potencijala. Objektivni dokaz
postojanja oštećenja živca (denervacije) jesu
pojave posebnih električnih potencijala u
relaksiranom mišiću. Njihovu pojavu možemo
očekivati već peti dan nakon oštećenja
živca, a najčešće je opažamo u drugome do
trećem tjednu. Promjene u elektromiografskoj
krivulji pri voljnom stezanju (kontrakciji)
mišića različite su pri oštećenju perifernog
živca mišića i izravno su razmjerne s opsegom
oštećenja. Mjerimo i brzinu provođenja
električnih impulsa u pogođenim segmentima koji
degeneriraju, ali je ona prvih dana nakon
oštećenja živca obično normalna. Ako je
oštećenje živca samo djelomično, kao što je
to najčešće prilikom oštećenja živca zbog
hernije, brzina je provođenja normalna. Za
bolesnika je elektromiografija neznatno bolna i
bolesnici je lako podnose.
-
- Nema sumnje da je EMG
samo pomoćna dijagnostička metoda, ali su njome
dobiveni podaci vrlo važni. Naglašavamo,
međutim, da je klinička slika, uz ostale
dijagnostičke metode, presudna za donošenje
pravilnih zaključaka, osobito o načinu
liječenja. Elektromiografija je vrlo korisna
onda kada nismo sigurni u prirodu bolesti,
osobito ako nismo sigurni radi li se o tumoru
unutar ovojnica leđne moždine ili o pritisku na
korijen živca zbog hernije diska. EMG moramo
više puta ponoviti da bismo dobili odgovor o
toku bolesti, a osobito da bismo vidjeli kakve su
prognoze za ozdravIjenje. Naime, tom metodom
otkrivamo dotadašnji uspjeh ili neuspjeh
primijenjene terapije, ponekad i mnogo prije nego
što to pokažu ostali znakovi.
- Podaci koje dobivamo
elektromiografijom vrlo su vrijedni i zato
smatramo da se treba koristiti tom metodom.