1.Predgovor

«Bole me križa«, to je najčešća jadikovka bolesnika u liječničkoj ordinaciji. Najmanje četvrtina bolesnika koji traže pomoć u ortopedskim ambulantama tuži se na bolove u križima ili na bolove u nogama koji sijevaju iz križa. Ta bolest ima velike privredne i socijalne posljedice jer zauzima vidno mjesto u pobolu i prvo mjesto među svim bolestima perifernoga živčanog sustava. Približno polovicu zahtjeva za invalidsku mirovinu podnose oboljeli od te bolesti, koja je nedvojbeno bolest modernog doba i posljedica modernog načina življenja.
Međutim, jednake bolesne promjene vidljive su već na otprilike 11.000 godina starom skeletu iz Irana. Stanovništvo doline Nila također je već 4000 godina prije naše ere zbog istrošenosti kralješnice imalo promjene kakve vidimo i danas. Isto je zapaženo i na skeletima iz rimskih iskopina.
Većina bolesnika koje »probada« u križima ili imaju "išijas" želi znati uzrok tome. Posrijedi su degenerativne promjene u disku (međukralješnoj pločici), koje kasnije prate i promjene okolnih tkiva, osobito koštane tvorevine ili - kako se obično zovu - izrasline.
Takve promjene pogađaju, više ili manje, gotovo svakog čovjeka, i zato je ponekad teško govoriti o bolesti te ih radije pripisujemo starenju. Naime, česte su teške promjene na kralješnici, vidljive na rendgenskoj slici, a da čovjek nema nikakvih teškoća. O bolesti možemo govoriti tek onda kada nastanu teškoće, prije svega bolovi.Gotovo i nema čovjeka kojega, prije ili kasnije, bar jedanput ne zaboli u križima. Čak polovica radnog stanovništva traži liječničku pomoć zbog bolova u križima ili ishijasa. Bolest pogađa oba spola, ali muškarci obolijevaju češće. Najveće teškoće mogu se očekivati između 30. i 50. godine, premda ih mogu imati čak i djeca u razdoblju adolescencije.
Bolest se rado ponavlja. Zato su bolesnici zbunjeni i neprestano strahuju da će ih opet uhvatiti«. Tako postaju problem, osobito sami sebi, ali i svojoj okolini i liiečniku. Tegobe, koje se ponavljaju godinama, često se odražavaju i na život bolesnika: na radnome mjestu, u obitelji i društvu. Bolesnici posjećuju liječnike, uzimaju bezbrojna sredstva protiv bolova i za umirenje, ali ne dobivaju pravu pomoć, takvu kojom bi se zauvijek uklonile tegobe.
Danas još nismo sposobni posve ukloniti bolesne promjene na kralješnici. Zato je svrha ove knjige da točno objasni zašto nastaju tegobe zbog tih promjena i kako se one mogu spriječiti, ukloniti ili barem ublažiti.Već je Paracelsus rekao: »Bolesnik je sam svoj liječnik, a liječnik je samo njegov pomoćnik.« Ta izreka najviše vrijedi za Ijude s bolesnom kralješnicom. Nije im uvijek lako objasniti da su za bolove i bolest uvelike sami odgovorni te da ponajviše o njima samima ovisi hoće li se držati savjeta i živjeti tako da spriječe stalne tegobe.
Svakog bolesnika koji se, pun povjerenja, predaje liječničkom pregledu ili obradi veoma pogodi saznanje da je zapravo sam uvelike odgovoran za svoje zdravlje. Zato smatramo da je pravilno i korisno svakom bolesniku objasniti koliko ima malo mogućnosti za ozdravljenje bude li se oslanjao samo na pomoć liječnika a da sam ništa ne uradi. Liječnik, naime, ne može umjesto bolesnika uzimati lijekove, ići na liječenje, svakoga dana izvoditi vježbe i zdravo živjeti. Zadatak je liječnika ukloniti bolesne pojave ili barem smanjiti tegobe, a svaki se pojedinac mora zaštititi od tegoba primjerenim načinom života i provođenjem savjeta liječnika.
Uspješnost liječenja ponekad otežava pesimističko mišljenje bolesnika, osobito onih kojima se tegobe ponavljaju, da će njihove tegobe tek »zemlja odnijeti« te da im dotle ništa ne može pomoći. Međutim, prošla su vremena kad su se pri tegobama zbog bolesne kralješnice propisivala samo sredstva protiv bolova, steznici, istezanje i slično.
U liječenju bolova u križima i ishijasa ostvaren je velik napredak. Naime, brojni timovi stručnjaka u svijetu i u nas traže uzroke bolesti te putove i načine sprečavanja i djelotvornijeg liječenja tih tegoba.
Najpoznatiji svjetski skupovi stručnjaka jesu The International Society for the Study of the Lumbar Spine te The International Federation for the Spine Surgery. Prvi se sastaje jedanput godišnje radi razmjene mišljenja stručnjaka: ortopeda, neurokirurga, neurologa, fizijatara, rendgenologa, psihijatara; drugi skup ne održava sastanke točno u odredeno vrijeme, nego otprilike svake 3 godine. Postoji i posebni jugoslavenski skup stručnjaka za proučavanje bolova u križima, koji se redovito sastaje.
Unatoč izuzetnome zalaganju te velikim naporima i dostignućima, ipak se ne smanjuje broj bolesnika, nego čak iz godine u godinu raste. Uzroke, po svoj prilici, treba tražiti u modernome načinu življenja, koji pogoduje nastajanju degenerativnih promjena na kralješnici.

Namjena je ove knjige da prikaže uzroke nastanka bolesti koji su do danas poznati, da upozori na mogućnosti liječenja te na mogućnosti sprečavanja bolesti. Zbog toga sam i ja u knjizi iznio neka svoja iskustva što sam ih stekao u toku rada sa spomenutim timovima stručnjaka.

Degenerativne promjene na kralješnici susrećemo u toku cijeloga života, pa već i u dojenačkoj dobi. Pogrešno postupaju majke koje dojenče liježu na mekane perine ili debele jastuke. Pogrešna je i želja roditelja da dijete što prije osove na noge. Djeca koja dugo puze četvoronoške imaju zdraviju kralješnicu od one djece koja prerano prohodaju.

Kada dijete počne hodati, veoma su važne ispravne cipele, koje ne smiju biti ni pretijesne ni prevelike. Stopala su temelj skeleta i ako se ona deformiraju, trpi cijela statika tijela. Mnogi roditelji ne pridaju dovoljno pažnje tome da dječje stopalo raste veoma brzo, jer se djeca ne žale. Međutim, u pretijesnim cipelama moguće su deformacije prstiju. U skupini školske djece od 6 do 10 godina samo je četvrtina imala obuću pravoga broja. Cipele što su ih nosila ta djeca bile su čak za tri broja premale ili prevelike. Zato je gotovo četvrtina djece već imala oštećene prste ili nokte.
Dalja je opasnost za kralješnicu djeteta sjedenje u neprikladnoj školskoj klupi, koja iziskuje prigibanje tijela, što uzrokuje nastanak tzv. okruglih leđa i napetost u vratnom dijelu kralješnice. Ništa manje nisu štetne preteške školske torbe, pogotovo one koje dijete nosi u jednoj ruci, pri čemu se kralješnica iskrivi na jednu stranu.
Jednako kao u školskoj dobi, nepravilno opterećujemo kralješnicu u toku cijeloga života. Ponajprije bismo morali izbjegavati nepravilna opterećenja: pri radu dugotrajni prisilni položaj, dugotrajno sjedenje bez aktivnog odmora i slično. Besmislena je tvrdnja da za to nemamo vremena. Naime, tek kada doživi napad pravog ishijasa bolesnik ima dovoljno vremena za ležanje, odlazak liječniku i na liječenje. Samo starenje međukralješnih pločica i posljedice toga s godinama napreduju, ali se stanje sa starošću poboljšava. Zato sprečavanjem bolesti kralješnice moramo nastojati što bezbolnije proživjeti srednju životnu dob, bez težih oblika bolesti, odnosno bez prerane invalidnosti. Ako zaista želi biti zdrav i dugo živjeti bez pobolijevanja i odricanja od životnih radosti zbog bolova i bolesti, svaki se pojedinac mora što više brinuti o svome zdravlju. To nam ne smije biti dodatno breme, nego zadovoljstvo da sami nešto poradimo za svoje zdravlje. Takav je stav osobito važan za sprečavanje bolova u križima, pa i pri njihovu liječenju.
Janko Popovič

UVOD 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10