1.Predgovor
«Bole me križa«, to je
najčešća jadikovka bolesnika u liječničkoj
ordinaciji. Najmanje četvrtina bolesnika koji traže
pomoć u ortopedskim ambulantama tuži se na bolove u
križima ili na bolove u nogama koji sijevaju iz križa.
Ta bolest ima velike privredne i socijalne posljedice jer
zauzima vidno mjesto u pobolu i prvo mjesto među svim
bolestima perifernoga živčanog sustava. Približno
polovicu zahtjeva za invalidsku mirovinu podnose oboljeli
od te bolesti, koja je nedvojbeno bolest modernog doba i
posljedica modernog načina življenja.
Međutim, jednake bolesne promjene vidljive su već na
otprilike 11.000 godina starom skeletu iz Irana.
Stanovništvo doline Nila također je već 4000 godina
prije naše ere zbog istrošenosti kralješnice imalo
promjene kakve vidimo i danas. Isto je zapaženo i na
skeletima iz rimskih iskopina.
Većina bolesnika koje »probada« u križima ili imaju
"išijas" želi znati uzrok tome. Posrijedi su
degenerativne promjene u disku (međukralješnoj
pločici), koje kasnije prate i promjene okolnih tkiva,
osobito koštane tvorevine ili - kako se obično zovu -
izrasline.
Takve promjene pogađaju, više ili manje, gotovo svakog
čovjeka, i zato je ponekad teško govoriti o bolesti te
ih radije pripisujemo starenju. Naime, česte su teške
promjene na kralješnici, vidljive na rendgenskoj slici,
a da čovjek nema nikakvih teškoća. O bolesti možemo
govoriti tek onda kada nastanu teškoće, prije svega
bolovi.Gotovo i nema čovjeka kojega, prije ili kasnije,
bar jedanput ne zaboli u križima. Čak polovica radnog
stanovništva traži liječničku pomoć zbog bolova u
križima ili ishijasa. Bolest pogađa oba spola, ali
muškarci obolijevaju češće. Najveće teškoće mogu
se očekivati između 30. i 50. godine, premda ih mogu
imati čak i djeca u razdoblju adolescencije.
Bolest se rado ponavlja. Zato su bolesnici zbunjeni i
neprestano strahuju da će ih opet uhvatiti«. Tako
postaju problem, osobito sami sebi, ali i svojoj okolini
i liiečniku. Tegobe, koje se ponavljaju godinama, često
se odražavaju i na život bolesnika: na radnome mjestu,
u obitelji i društvu. Bolesnici posjećuju liječnike,
uzimaju bezbrojna sredstva protiv bolova i za umirenje,
ali ne dobivaju pravu pomoć, takvu kojom bi se zauvijek
uklonile tegobe.
Danas još nismo sposobni posve ukloniti bolesne promjene
na kralješnici. Zato je svrha ove knjige da točno
objasni zašto nastaju tegobe zbog tih promjena i kako se
one mogu spriječiti, ukloniti ili barem ublažiti.Već
je Paracelsus rekao: »Bolesnik je sam svoj liječnik, a
liječnik je samo njegov pomoćnik.« Ta izreka najviše
vrijedi za Ijude s bolesnom kralješnicom. Nije im uvijek
lako objasniti da su za bolove i bolest uvelike sami
odgovorni te da ponajviše o njima samima ovisi hoće li
se držati savjeta i živjeti tako da spriječe stalne
tegobe.
Svakog bolesnika koji se, pun povjerenja, predaje
liječničkom pregledu ili obradi veoma pogodi saznanje
da je zapravo sam uvelike odgovoran za svoje zdravlje.
Zato smatramo da je pravilno i korisno svakom bolesniku
objasniti koliko ima malo mogućnosti za ozdravljenje
bude li se oslanjao samo na pomoć liječnika a da sam
ništa ne uradi. Liječnik, naime, ne može umjesto
bolesnika uzimati lijekove, ići na liječenje, svakoga
dana izvoditi vježbe i zdravo živjeti. Zadatak je
liječnika ukloniti bolesne pojave ili barem smanjiti
tegobe, a svaki se pojedinac mora zaštititi od tegoba
primjerenim načinom života i provođenjem savjeta
liječnika.
Uspješnost liječenja ponekad otežava pesimističko
mišljenje bolesnika, osobito onih kojima se tegobe
ponavljaju, da će njihove tegobe tek »zemlja odnijeti«
te da im dotle ništa ne može pomoći. Međutim, prošla
su vremena kad su se pri tegobama zbog bolesne
kralješnice propisivala samo sredstva protiv bolova,
steznici, istezanje i slično.
U liječenju bolova u križima i ishijasa ostvaren je
velik napredak. Naime, brojni timovi stručnjaka u
svijetu i u nas traže uzroke bolesti te putove i načine
sprečavanja i djelotvornijeg liječenja tih tegoba.
Najpoznatiji svjetski skupovi stručnjaka jesu The
International Society for the Study of the Lumbar Spine
te The International Federation for the Spine Surgery.
Prvi se sastaje jedanput godišnje radi razmjene
mišljenja stručnjaka: ortopeda, neurokirurga,
neurologa, fizijatara, rendgenologa, psihijatara; drugi
skup ne održava sastanke točno u odredeno vrijeme, nego
otprilike svake 3 godine. Postoji i posebni jugoslavenski
skup stručnjaka za proučavanje bolova u križima, koji
se redovito sastaje.
Unatoč izuzetnome zalaganju te velikim naporima i
dostignućima, ipak se ne smanjuje broj bolesnika, nego
čak iz godine u godinu raste. Uzroke, po svoj prilici,
treba tražiti u modernome načinu življenja, koji
pogoduje nastajanju degenerativnih promjena na
kralješnici.
Namjena je ove knjige da
prikaže uzroke nastanka bolesti koji su do danas
poznati, da upozori na mogućnosti liječenja te na
mogućnosti sprečavanja bolesti. Zbog toga sam i ja u
knjizi iznio neka svoja iskustva što sam ih stekao u
toku rada sa spomenutim timovima stručnjaka.
Degenerativne promjene na
kralješnici susrećemo u toku cijeloga života, pa već
i u dojenačkoj dobi. Pogrešno postupaju majke koje
dojenče liježu na mekane perine ili debele jastuke.
Pogrešna je i želja roditelja da dijete što prije
osove na noge. Djeca koja dugo puze četvoronoške imaju
zdraviju kralješnicu od one djece koja prerano
prohodaju.
Kada dijete počne hodati,
veoma su važne ispravne cipele, koje ne smiju biti ni
pretijesne ni prevelike. Stopala su temelj skeleta i ako
se ona deformiraju, trpi cijela statika tijela. Mnogi
roditelji ne pridaju dovoljno pažnje tome da dječje
stopalo raste veoma brzo, jer se djeca ne žale.
Međutim, u pretijesnim cipelama moguće su deformacije
prstiju. U skupini školske djece od 6 do 10 godina samo
je četvrtina imala obuću pravoga broja. Cipele što su
ih nosila ta djeca bile su čak za tri broja premale ili
prevelike. Zato je gotovo četvrtina djece već imala
oštećene prste ili nokte.
Dalja je opasnost za kralješnicu djeteta sjedenje u
neprikladnoj školskoj klupi, koja iziskuje prigibanje
tijela, što uzrokuje nastanak tzv. okruglih leđa i
napetost u vratnom dijelu kralješnice. Ništa manje nisu
štetne preteške školske torbe, pogotovo one koje
dijete nosi u jednoj ruci, pri čemu se kralješnica
iskrivi na jednu stranu.
Jednako kao u školskoj dobi, nepravilno opterećujemo
kralješnicu u toku cijeloga života. Ponajprije bismo
morali izbjegavati nepravilna opterećenja: pri radu
dugotrajni prisilni položaj, dugotrajno sjedenje bez
aktivnog odmora i slično. Besmislena je tvrdnja da za to
nemamo vremena. Naime, tek kada doživi napad pravog
ishijasa bolesnik ima dovoljno vremena za ležanje,
odlazak liječniku i na liječenje. Samo starenje
međukralješnih pločica i posljedice toga s godinama
napreduju, ali se stanje sa starošću poboljšava. Zato
sprečavanjem bolesti kralješnice moramo nastojati što
bezbolnije proživjeti srednju životnu dob, bez težih
oblika bolesti, odnosno bez prerane invalidnosti. Ako
zaista želi biti zdrav i dugo živjeti bez pobolijevanja
i odricanja od životnih radosti zbog bolova i bolesti,
svaki se pojedinac mora što više brinuti o svome
zdravlju. To nam ne smije biti dodatno breme, nego
zadovoljstvo da sami nešto poradimo za svoje zdravlje.
Takav je stav osobito važan za sprečavanje bolova u
križima, pa i pri njihovu liječenju.
Janko
Popovič
UVOD 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
|