6.Hernija diska Izbijanje jezgre diska
kroz raskinuti prsten diska znači da je degeneracija
diska dosegla vrhunac. Od tog su trenutka nadaIje moguće
stalne tegobe. Prsten može popustiti na bilo kojemu
mjestu. Međutim, zbog statičko-dinamičkih i
strukturnih posebnosti u slabinskom dijelu kralješnice
hernija se najčešće pojavljuje na stražnjem dijelu
diska. Dakle, izbočenje jezgre diska straga najčešći
je oblik hernije i na tome je dijelu kralješnice
stražnja bočna hernija vrlo značajna jer onuda prolaze
korijeni živaca. Na kralješnici se straga nalazi
stražnja uzdužna sveza koja je prilično jaka i ne
dopušta ispade, pa je ondje hernija rijetka. Najčešće
hernija nastaje straga desno ili lijevo
(dorzo-lateralno), jer je ondje najneotpornije mjesto
(locus minoris resistentiae).
Tim raznovrsnim mogućnostima objašnjava se i različitost kliničke slike. Tako možemo shvatiti i objasniti i to što tegobe, više ili manje, odjednom nastanu, a isto tako i nestanu. Razdoblje bez bolova može trajati dugo, ali se, isto tako, bolovi različite jačine mogu ponovno javljati u različitim vremenskim razdobljima. Međutim, sekvestrirani ispad može mjesecima i godinama stvarati tegobe ako ga ne odstranimo odgovarajućim sredstvima. Prava ispadanja tkiva sa strane i sprijeda ne samo što su rjeđa nego izazivaju i manje tegoba nego ispadanje tkiva unatrag, jer ondje nema mogućnosti oštećenja korijena živca. Govorimo tada o »nijemim« ispadanjima (nijemim hernijama) jer ne izazivaju bolove u živcu (neuralgiju) ni druge podražaje. Ostaju subjektivno neprimjetni, a obično ne pogađaju ni tkiva na drugim organima. Tegobe se mogu očekivati samo ako zbog ispadanja nastane suženje diska, a time i sekundarne promjene na tkivima između kralješaka. Ispadanje tkiva diska kroz pokrovnu ploču u trup kralješka poseban je oblik hernije diska. Koštano tkivo, koje je mekano, podaje se pritisku, a na rendgenskoj su slici vidljivi čvorići, što ih nazivamo Schmorlovim čvorićima jer ih je on prvi opisao. Ti se čvorići prilično često vide u toku razvoja kralješnice. Često se pojavljuju već u dječjoj dobi, i to češće u grudnoj kralješnici nego u slabinskoj, a najčešće istovremeno na više kralješaka. Ispadanje tkiva u trup kralješka često se vidi na onim mjestima kralješnice gdje razvoj još nije završen. To utječe na rast trupa kralješka, pa se stvara poseban oblik okruglih leđa, što nazivamo Scheuermannovom bolešću. Pri osteoporozi (smanjenoj gustoći koštanog tkiva) u nastale šupljike u trupovima kralješaka može se također utisnuti tkivo jezgre. Pri tom obično nema čvorastih tvorevina, nego se udubi pokrovna ploča, što je uzrok tzv. ribljih kralješaka. Takve hernije utisnute u trupove kralješaka mogu biti posve nijeme i zapažamo ih samo slučajno, prilikom rendgenskog pregleda, jer nemaju veze sa živčanim sustavom. |