4.Patološki uzroci degeneracije diska

Već je 1555. godine Vesalius, liječnik Karla V, opisao anatomsku građu diska. Više od dva stoljeća kasnije, godine 1767, Talijan Domenico Cotugno opisao je ishijas kao kliničku jedinicu. Otada je ishijas poznat kao Morbus Cotunnii. Veza između ishijasa i promjena u križima nije bila posve jasna dok Lasegue nije opisao godine 1864. držanje karakteristično prilikom bolova u križima i ishijasa (lumboishijalgije). Virchow je disk proučavao 1857. godine, a još bolje je diskove opisao von Luschka 1858. godine. Kocher je 1896. godine opisao veliku stražnju herniju (kilu) diska između prvoga i drugoga slabinskog kralješka u muškarca koji je pao na noge s visine 50 m. To je, vjerojatno, i prvi izvještaj o toj pojavi.

Goldwait je 1911. godine smatrao da lumboishijalgiju izaziva djelomično iščašenje slabinsko-krstačne kralješnice. Iste je godine objavio rad koji, s današnjeg stanovišta, ukazuje na tipičnu herniju diska u krstačno-slabinskom predjelu. Iste su godine Middleton i Teacher iz Glasgowa opisali uzetost obiju nogu u 38-godišnjeg muškarca koji je, podigavši težak predmet, pri tom osjetio »pomak« u kralješnici, a 16 dana kasnije prilikom autopsije otkrili su herniju diska između 12. grudnog i prvoga slabinskog kralješka. Elsberg je 1916. godine uzrok tegoba tražio u tumorima (ekstraduralni hondromi), a Sicard je lumboishijalgiju objašnjavao kao podraživanje korijena živaca na mjestu njihova izlaska iz kralješnice. Talijan Putti je 1927. godine predlagao da se podražaji, odnosno upala ishijadičnog živca klasificira prema uzroku. Smatrao je da je uzrok ishijasa najčešće podražaj korijena živca i da nastaje u vezi s promjenama u zglobovima kralješnice. Tako je promjene u križima prvi put povezao s ishijasom. Amerikanci Mixter i Barr načinili su 30. rujna 1,933. prekretnicu u liječenju lumboishijalgije. New England Surgical Society iz Bostona izvijestilo je na svom kongresu da pritisak na korijene živaca često izazivaju tumori, ali ne pravi tumori, kako su smatrali, već tvorevine diska, to jest izbočenje (hernije) jezgre intervertebralnog diska. Preporučili su operativno liječenje takvih bolesnika.
Prerana je degeneracija, dakle, uzrok bolesti diska. Disk se ubraja među tzv. slabo prokrvljena tkiva koja su u odraslih bez krvnih žila. Sva takva tkiva (disk, hrskavica, menisk, unutrašnje stijenke krvnih žila) brzo degeneriraju, stare i istroše se. Hrskavica se istroši, disk degenerira, menisk pukne, a unutrašnje slojeve stijenki krvnih žila pogađa rana skleroza. Zlatno je pravilo da čovjek nije onoliko star koliko mu piše u rodnom listu, već onoliko kako izgleda te kakve su njegove žile i hrskavica. O tome bitno ovise vitalnost i pokretljivost. Sva loše prokrvljena tkiva gotovo nemaju sposobnosti obnavljanja (regeneracije). Tako i u disku degenerativni procesi napreduju, a nema mogućnosti prave regeneracije.
Degenerativne promjene, prije ili kasnije, nastaju u svakog čovjeka. One su više ili manje izražene, mogu biti zamjetne i izazivati teškoće, ali ne mora biti tako.
Intervertebralni disk sadrži velik postotak vode, koji nije jednak u jezgri i fibroznom prstenu. Kad čovjek radi različite poslove, postotak vode malo se mijenja, ali se mijenja s godinama.

U posljednjih dvadesetak godina mnogi su autori proučavali važnost metabolizma vode u disku. Oni su prilično objasnili promjene koje pogađaju disk.
U vrijeme rođenja jezgra diska sadrži 88% vode, u 18. godini 80%, a u 77. godini 49%. Fibrozni prsten oko jezgre prilikom rođenja ima 78% vode, a u trećem desetIjeću 70%. Tu količinu očuva do kasne starosti, odnosno količina vode se tek neznatno smanji. Pri degenerativnim promjenama najprije nastaju naprsnuća u fibroznom prstenu, zatim u ta naprsnuća ulazi tkivo jezgre, koje je pod pritiskom, a ponekad kroz razderotine izlazi i izvan diska. Ne moraju se pojaviti znakovi bolesti, naprotiv, najčešće ih nema. U nekih se Ijudi pojavljuju samo povremeno, izbijaju i nestaju bez pravila i zakonitosti, međusobno se smjenjuju bolesna stanja i stanja prividnog zdravlja. U međuvremenu postoje i razdobIja potpunog smirivanja bolesti, koja mogu trajati i vrlo dugo.

UVOD 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10