ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

.

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
MISLI I IZREKE

ANALIZIRANIH PJESNIKA

- *Antun. Gustav Matoš:
oo Dok je srca, bit će i Kroacije.
- * Miroslav Krleža:
-- -- Nigdar ni tak bilo, da ni nekak bilo, pa ni vazda ne bu da nam nekak ne bu.
- * Ivan Goran Kovačić:
Dobra stvar se ne može izraziti lošim stilom.
- *Antun Branko Šimić:
Pjesnici su čuđenje u svijetu.
- * Dobriša Cesarić:
Sve nas ulice vrijeđaju uvijek istim licima.

 

 

 

Startna

ŽIVOTOPIS

Ivan Goran Kovačić

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo
PJESME
INTERPRETACIJA
 

.Ivan Goran Kovačić

---------------------------------------------------------------------------------------------------

MOJ GROB

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana šum

Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnički glas,
Strah obraćenika, molitve za spas.

Neka šikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Nitko da ne dođe, do prijatelj drag -
I kad se vrati, nek poravna trag.

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

Vizija ili slučajnost

  • Do dana današnjeg ostaju polemični tonovi je li ovo vizionarska pjesma Ivana Gorana Kovačića, je li on svojom intuicijom uspio naslutiti svoj tragičan kraj i bezimenost svojega počivališta. Uz one, koji ovu pjesmu smatraju Goranovom vizijom vlastite smrti, ima i onih koji misle da je to slučajnost i koincidencija. ( Na primjer: Mišljenje da je Goran prihvatio poziv Vrhovnog štaba partizana i pošao s njima, vjerojatno bi ostao živ. ).Ostaje onaj vječni kategorični problem: slučajnost ili nužnost.
  • Ukoliko prihvatimo verziju ove dvojbe da ništa nije slučajno, morat ćemo se složiti s činjenicom da je u datoj situaciji Goran donio odluku koju je on, Ivan Goran Kovačić, jedino mogao donijeti u tome trenutku i tim okolnostima. U to se uklapaju i odluke koje je donosio ranije, a sve su išle u pravcu njegova tragična kraja. Sigurno je da on toga nije bio svjestan jer je intuicija dublja od svjesnosti te je ovaj osobni poetski iskaz vodio upravo ovakvome završetku života kako ga je pjesnik oblikovao u ovoj nesvakidašnjoj pjesmi.

    Pjesma Moj grob napisana je 1937. godine. Uz polemiku o viziji pjesnikova tragičnog završetka, dosta prijepora izazvali su i središnji stihovi pjesme u kojima pjesnik odriče svaku mogućnost dopiranja zvonjave crkvenoga tornja ili molitve za spas do njegova počivališta. Radi li se ovdje o ateizmu, antiklerikalizmu ili nečem trećem odgovorio je akademik Vlatko Pavletić. U tumačenju ovih stihova aludira na poveznicu između jedne Goranove pripovijetke iz ranijeg perioda u kojoj je djevojka Joana, zbog svojih stavova i zalaganja za društvenu pravdu, optužena kao grješnica te je poslije smrti zbog toga morala biti pokopana toliko daleko da do njezinog groba ne dopre nikakav crkveni zvon. Goran kao ogorčeni protivnik nepravde, ponižavanja, zla koje čovjeku oduzima njegovu čovječnost, ne želi u svom ljudskom ponosu bilo kakvo sažaljenje ili molitvu koja bi značila odricanje od ovih načela.

    Vanjska struktura pjesme
  • Pjesma se sastoji od pet dvostiha, a napisana je u vezanom stihu jedanaestercu. Rima je parna (aa, bb ...) i stalna tijekom cijele pjesme. Rimovane riječi su jednosložne.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • Dramatičnu uzburkanost i panteističku snagu elementa prirode pjesmi je dao izbor riječi i stilskih izražajnih sredstava te duboko proživljenih osjećaja iz kojih izbija skrivena energija u svim svojim mnogobrojnim pojavnostima. Tako je uz vuka imenica urlik, uz snijeg pridjev visok, uz travu glagol šikne, uz besput pridjevi strm i nedostupan. Ovakav izbor riječi, osim zadnjeg dvostiha, govori o ekspresivnosti i snazi pjesnikovih emocija, o njegovoj sklonosti k mračnom, ali i onom gromoglasnom, pa i razornom elementu prirodnih sila. Izvornu snagu prirode duboko je u sebi osjećao i s njom se gotovo panteistički stapao. Uz naglašene osjećaje izolacionizma, nepristupačnosti i zatvorenosti pojavljuju se u zadnja dva stiha, sa svojim blagim tonom koji smiruje, osjećaji koji širom otvaraju srce dragim ljudima, prijateljima, javljaju se emocije prihvaćanja i dopuštanja.
  • U kompozicijskom smislu pjesma je strukturirana tako da je osnovni motiv (hum) centripetalno vezan s perifernim motivima. I vuk, i crne grane, i silan vihor, i visok snijeg te ostali motivi kompozicijski su u stalnom uzročno---posljedičnom odnosu prema grobu ( humu ).

Stilski postupci

  • Cijela je pjesma građena na vizualnoj pjesničkoj slici, osim dviju onomatopejskih riječi (šum i šikne), s dosta eliptičnih izraza ( Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg).
  • Temeljnom ugođaju pjesme pridonosi izbor pjesničkih sredstava i postupaka osebujnih i znakovitih, rekli bismo goranovskih, po čemu je i prepoznatljiv. Već ranije spomenuta gusta uporaba imenica i atributa iz tamnog i "burovitog" osjećajnog spektra daju pjesmi posebnu izražajnost i snagu.
  • Znakovito je da se u sadržaju pjesme pojavljuju dva epiteta s inverzijom imenice i atributa u prvim i zadnjim stihovima. (... planini mrkoj i ...prijatelj drag... ). Ove su dvije inverzije markirajuće linije i granični izrazi između onih silovitih s jedne i smireno intoniranih stihova s druge strane.
  • Panteistički suživljen sa silinom prirodnih elemenata pjesnik je uporabio i kontrast (... Ljeti vječan vihor, zimi visok snijeg. .) koji sam po sebi svojom oprekom dočarava silinu i dramatiku prirodnih pojava.
  • Jedina se usporedba javlja u tematskom intermecu središnjih stihova, a vezana je uz prirodnu pojavu ( oblak ) i ljudsku tvorevinu ( tron ) koji u pjesmi predstavljaju simbole čovjekova uzdignuća i moći. Pjesnik ovdje u narativnom obliku odbija sve što je ljudski stvoreno; kao da želi ostati u čistom, nedirnutom ozračju prirode, odbijajući svaki ljudski trag pa i molitvu za spas.
  • Nakon ovoga tematskog intermeca nešto tiših tonova, javlja se neobična zvučna metafora šikne u kojoj se vraća onoj dramatici iskaza. Uz još dva epiteta slične ekspresivnosti ( ...Besput da je do njeg nedostupan, strm... ).
  • U samo jednom trenutku ton je stišan do spokoja kao planinska bujica koja se našla u svojemu nizinskom toku . To je trenutak kada je prozorčić svoje distanciranosti i izolacionizma od ljudskih utjecaja pjesnik širom otvorio dragom prijatelju označenom epitetom u inverziji ( ...Nitko da ne dođe do prijatelj drag, ... ). U ljudskoj komunikaciji veoma frekventan pridjev drag kao da je dao do znanja tko su ti prijatelji koji mogu ući u intimu ove panteističke zajednice - prirode i čovjeka. To su obični, iskreni, prijateljski nastrojeni ljudi, slični onoj čistoj, nepatvorenoj prirodi. No, i to je moguće samo na kratko jer ta veza pjesnika i prirode mora ostati nedirnuta, iskonska (... I kada se vrati nek poravna trag...).

Ritam

  • Dramatičan, gotovo uzavreo ritam, prepun uzleta koji smjenjuju jedan drugi u većem dijelu pjesme ( osim zadnjih stihova ), odraz je jakog senzibiliteta i posebnog pjesnikovog temperamenta.
  • Ovakvom eruptivnom ritmu pridonosi kratkoća rečenica s dominacijom ekspresivnih pridjeva i imenica jakog intenziteta koji se javljaju u određenim vremenskim intervalima ( urlik vuka, vječan vihor, trnovit grm ), rečenica bez predikata ( ...Nad njim /nek se čuje/ urlik vuka ).
  • Posebnu ulogu u ritmičkoj strukturi pjesme odigrala je jednosložna rima koja se na kraju stiha periodično javlja kao trenutak, kao odjek i stalni je obrazac u cijeloj pjesmi. Jednosložnom je rimom pjesma dobila na lakoći i tečnosti ritmičkoga slijeda.
  • U ritmičku strukturu pjesme uklapa se i dosljedan dvostih, kao i promjena intenziteta i tempa iz dramatike u smirenost u zadnjim stihovima pjesme.
  • Varirajući mnoštvo elemenata stila ( kontrast, iznenadni obrati, epiteti u inverziji, ponavljanja, ekspresivne imenice i pridjevi, dinamične jednosložne rime, izostavljeni glagoli u eliptičnim rečenicama), iz pjesme je nikao specifični ritam iz kojeg izviru "uzvitlane", duboko proživljene emocije.

Tumačemje pjesme i umjetnička poruka

  • Tko god može napisati ovakvu pjesmu, tko poželi da mu čak i grob bude zaštićen od svakog ljudskog utjecaja, morao je imati prenaglašen senzibilitet i duboko razočaranje u ljudske odnose, neizmjernu osjetljivost za ljudsku nepravdu, za bol koji ljudi nanose jedni drugima. To je rezultiralo osjećajem zatvorenosti, tolikog izolacionizma da se i poslije smrti želi ostati netaknut bilo čime ljudskim. Zaštitu od zla i bola, od ljudskog dodira, pjesnik je vidio u gotovo začahurenoj nepristupačnosti i skrivenosti, ali i onom zaštitničkom, pa i opasnom elementu prirodnih sila koje štite i čuvaju tu nedostupnost. ( urlik vuka, visok snijeg, trnovit grm, besput neprobojan, strm ). Ostavljena je tek jedna pukotina pristupa kroz koju može ući toplina dragih ljudi, iskrenih prijatelja. To je pukotina koja kazuje da pjesnik nije potpuno izgubio vjeru u ljude, čudesnu moć prijateljstva, snagu koja popravlja svijet. Tako smo dobili poruku da dragi prijatelji brišu svaku izoliranost, uljepšavaju život, postaju čežnja i san koji trebamo sanjati kao ljudi zajedno s pjesnikom.

Startna pozicija