ANALIZE PJESAMA
VEZE NA OSTALE STRANICE
1.   -D. Tadijanović: Dugo u noć
2.   -D. Cesarić: Jesen
3.   -A. G. Matoš: Notturno
4.   -I. G. Kovačić: Moj Grob
5.   -M. Krleža: Loza
6.   -A. B. Šimić: Opomena
c
c

 

---SITE JE NAMIJENJEN LJUBITELJIMA KNJIŽEVNOSTI , OSOBITO PJESNIŠTVA---
,
V E L I K A N I
hrvatskoga pjesništva
* * * * *

.
VIDEOPREZENTACIJA
DODATAK ( STILSKE FIGURE )

SKUPINA 6/6.

- * OPKORAČENJE :
oo Prijelaz jedne ili više riječi iz jednoga u drugi stih iako one po sadržaju pripadaju prethodnom stihu.
- * SINESTEZIJA :
-- -- Nastaje kada dođe do povezivanja riječi i izraza koji ne potječu iz istog osjetilnog izvora ( ..meki zvuci mandoline ).
- * PERIFRAZA :
oooo Opisivanje predmeta i pojava s više riječi ili rečenica. Slična je metafori, zbog prenesenog značenja. ( Prošla baka s kolačima. ).

 

 

 

Startna

ŽIVOTOPIS

Antun Branko Šimić

,

- .Životni put
- Književna ostavština
- Osvrt na književno djelo
PJESME
VIZUALIZACIJA I INTERPRETACIJA
 

.Antun Branko Šimić

---------------------------------------------------------------------------------------------------

OPOMENA

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

---------------------------------------------------------------------------

Interpretacija pjesme:
----Sadržaj :
Na vrh stranice (video )
Doživljajni sloj ( sadržaj )
Stilski postupci
Ritam
Tumačenjre pjesme i umjetnička poruka

Vanjska struktura pjesme
  • U duhu ekspresionizma, kojemu je A. B. Šimić pripadao u jednom dijelu svojega života, pjesma je ispjevana u rado korištenom slobodnom stihu, simetrično grafički oblikovana, svrstana u četiri strofe po tri stiha, bez interpunkcija ( osim uskličnika na kraju svake strofe ).
  • U tematskom smislu pjesma pripada vrsti lirske refleksivne ili misaone poezije.

Doživljajni sloj ( sadržaj )

  • -- Snažna, bez suvišnog artizma i osjećajnosti, tek u unutarnjoj dramatici napregnute emocije ( Čovječe, pazi ..., ili ....Pusti da cijelog tebe ...,ili ... Da ni za čim ne žališ ... ), u dobro poznatoj minimalističkoj maniri ekspresionističke izražajnosti teku ovi jasni i zgusnuti, smislom nabijeni stihovi. Smjenjuju se vizije sudbonosnog ( ....da ne ideš malen ispod zvijezda ... ) egzistencijalno važnog, presudnog, duboko značajnog ( ... Da ni za čim ne žališ ...), do spoznaje afirmativnog ili metafizički uzvišenog (... mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde.).
  • -- Jednostavnim, gotovo ogoljelim iskazima mogućih životnih izbora : materijalnih ili duhovnih, pjesma nas dovodi u svojevrsno teološko stanje duhovno proživljenog, prepoznatog i jasno osmišljenog životnog opredjeljenja.. Ekspresivno nabijenim izrazima, pomalo ekstatičnim tonom, ulazimo u tu "teologiju" transcedentalnog, iskazanom u egzaltiranoj simbolici zvijezda.

  • ( Spomenimo i kako interpreti ove pjesme nerado govore o Bogu kao imanentnom dijelu njezine strukture, kao da je kod A. B. Šimića, u dubini njegove intime, Bog nepoznat pojam. Dovoljno je pročitati pjesme Budući, Otkupljenje, Nađeni Bog i druge pa vidjeti otvoreno ili diskretno uprisutnjenje Boga kojega je iz svoje senzibilne duše prenio na dio svoje poezije pa i na ovu pjesmu. )

Stilski postupci

  • Pjesmu obilježavaju stilski postupci koji su vezani uz jedinstvenu ekspresionističku filozofiju umjetnosti. Izraz je stoga oskudan, bez stilskih ukrasa, direktan i jednostavan, s prisutnim logičkim kolebanjima. Nepostojanje interpunkcija ( osim uskličnika ) uočljiv je stilski detalj i sugestija k slobodnom, nesputanom, pomalo neodređenom osobnom doživljaju.
  • Takvom doživljaju pridonose naročito opkoračenja koja se javljaju u svakoj strofi i slijed su tog doživljaja nesputanosti iz stiha u stih. (...da ne ideš malen / ispod zvijezda.... , -- Bez opkoračenja sve je trebalo biti u jednom, a ne u dva stiha. ).
  • Od tradicionalnih izražajnih stilskih sredstava nameće se metaforički simbol koji predstavljaju zvijezde kao završni čin svake strofe. Upućuju na neminovnost sveprisutne nadstvarnosti koja nas čeka uvijek i sigurno na kraju životnoga puta. No, i njihov se misaoni i osjećajni pozadinski ton mijenja od strofe do strofe. Dok su u prvoj strofi zvijezde simbol za duhovnost, beskraj i vječnost nasuprot mogućem neduhovnom, egoističnom i protraćenom životu, u drugoj su strofi zvijezde simbol za tu duhovnost koja treba obuzeti cijelo naše biće, dati mu prave, osmišljene, nematerijalne vrijednosti. U trećoj strofi dolazi do logičkog kolebanja značenja i zvijezde se više pojavljuju u smislu ovozemaljske stvarnosti koju smrću napuštamo. U zadnjoj strofi zvijezde imaju najsnažniju nadrealnu simboliku i sinteza su životnog smisla i božanske vječnosti na koju nas pjesma upućuje. Spomenimo i riječ - prah- u zadnjoj strofi koja se pojavljuje u metaforičkom i simboličkom značenju, te upućuje na biblijsku rečenicu: " Prah si bio i u prah ćeš se vratiti". Sugestija je jasna. Budemo li samo tjelesni, ovozemaljski i neduhovni, a svijet gledali očima materijalizma, na kraju životnoga puta - posmrtno, od nas će ostati prah, odnosno bezvrijednost i besmisao.
  • Uz to, riječ prah ( materijalnost ) stoji u oštroj suprotnosti sa zvijezdama ( duhovnost ) te ona tako stilskom figurom antitezom ili kontrastom naglašeno ističe duhovnost kao bitni i duboki smisao ljudskoga života i postojanja.
  • Sam čin dubokoumnosti i višeg duhovnog smisla pjesnik je ostvario i perifrazom koja nas prati od prvoga stiha ( ...da ne ideš malen ispod zvijezda... - preneseno značenje za banalnost, prizemnost i neduhovnost ... ili .... da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda... - preneseno značenje opredjeljenja za duhovni, viši i moralniji život itd. ).
  • Pridodajmo tome i jedan epitet ( ...da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! ). Blagi dodir vjetra, nasuprot uraganu, blagi zvuci, nasuprot buci, blaga svjetlost, nasuprot onoj žarkoj svojom misterijom i tajnovitošću u svim religijama izvorište su duha i duhovnosti, što ovome epitetu određuje njegov osjećaj i smisao.
  • Iako, u skladu s ekspresionizmom, namjerno osiromašena raznim ukrasima i stilskim figurama, u pjesmi su mnoge riječi pa i interpunkcijski znakovi ( ! ) dobili stilska obilježja. Već na samome početku javlja se vokativ (Čovječe, ..) koji dobiva univerzalno značenje i odnosi se na svakoga čovjeka, a svojom naglašenom ekspresivnošću je snažan poklik i sudbonosno pjesnikovo obraćanje čovječanstvu.
  • Grafički znak uskličnika ( ! ) na kraju svake strofe nije običan interpunkcijski znak, već je pjesnički usklik, a time i snažan krik i upozorenje čovjeku za život koji vodi. Time je ovaj grafem dobio jasno stilsko obilježje.
  • Naglašeno značenje i specifičan ton cijeloj pjesmi dali su glagoli, a posebice glagolski oblici imperativ i prezent.. Imperativ ( ...pazi..., pusti..., prijeđi... ) sam po sebi nosi veliki emocionalni naboj donoseći u pjesmi snažne sugestije, poticaje, upozorenja.
  • Visoki stupanj osobnog odnosa, a time i intenzivnijeg i sudbonosnijeg upozorenja nose glagolski oblici koji svi odreda u sebi kriju zamjenicu TI: pazi (ti), ne ideš (ti), pusti (ti), ne žališ (ti), prijeđi (ti).
  • -- Kompozicijski slijed u pjesmi donosi svojevrsni simetrični paralelizam. Prva se i treća strofa pojavljuju kao snažne poruke i ukazuju na to što je životni besmisao ( ...da ne ideš malen..., ...da ni za čim ne žališ...). Taj kompozicijski segment prati i stilski izričaj. Javljaju se negacijski glagolski oblici ( ne ideš, ne žališ ) koji su jasno stilski obilježeni
  • -- Drukčiji, pozitivan smisao nose druga i četvrta strofa. Upućuju na to što je bit života i njegova posljednja instanca. ( ... da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!..., ...prijeđi sav u zvijezde! ). Glagolski su oblici ovdje u afirmativnom obliku ( prođe, prijeđi ) i imaju svoju jasnu stilsku određenost.
  • Pjesma je tako leksikom, gramatičkim oblicima, ali i stilom ( riječima i njihovim stilskim označenostima ) simetrično oblikovana. Kroz sve se strofe u ravnoteži i simetrično pojavljuje odnos čovjek - zvijezde, odnos prolaznosti i vječnosti, ili kakav biti, a kakav ne biti kao čovjek u odnosu na transcedentalno, neprolazno.

Ritam

  • Ritam pjesme je sastavni dio njezine strukture. Ovdje uglavnom odražava onaj egzaltirani, napregnuti ton pjesme koji nas na dramatičan način vodi u duboku spoznaju univerzalnog smisla.
  • Stoga, za ovaj ritam možemo reći da je sve prije nego spokojan i smiren kako se može pročitati u nekim analizama na Internetu. Bez interpunkcija, s uskličnicima na kraju strofa koji uvijek upućuju na uzbuđenost i emocionalni alarm, sa stalnim opkoračenjima, čestim imperativima koji se javljaju u određenim vremenski rasponima i koji nose veliku unutarnju napetost ( ...pazi...pusti ...prijeđi ...), vokativom koji stvara zastoj i vremenski odmak od ostalog teksta, podržavajući tako iščekivanje i napetost ( Čovječe,....) , glagolskim oblicima kod kojih se ritmički unakrsno izmjenjuju negacije i afirmativni oblici ( ...ne ideš. ...prođe, ...ne žališ, ...prijeđi... ), zvijezdama koje se u određenim intervalima pojavljuju na kraju svake strofe kao zadnji čin, kao udarni pečat konačnoga smisla, ( One su i svojevrsna nadopuna za rimu, te lajtmotiv cijele pjesme), glavne su odrednice njezinog ritmičkog ustroja.
  • Jednosložne i dvosložne riječi ( preko 90% ) razvrstane su u naglasne cjeline ( stope ) različite dinamike i intenziteta.U drugoj i četvrtoj strofi dominantne su dvosložne strukture koje svojom kratkoćom i jednoličnim tempom ubrzavaju ritam senzibilizirajući strukturu cijele pjesme. U prvoj i trećoj strofi nalazimo opet raznovrsne naglasne forme. To su jednosložne, dvosložne trosložne i četverosložne naglasne cjeline. ( Na primjer:/ Da ni za čim / ne ža-liš / ka-da se/ bu-deš / zad-njim/ po-gle-di-ma / ra-sta-ja-o / od zvi-je-zda ). Izraz time dobiva različite intenzitete i nijanse.
  • Uzimajući sve ovo u obzir, u konačnici, možemo reći da je ovaj ritam izrazito ekspresivan, prenapet u svojoj unutarnjoj dinamici, zgusnut u "nekoliko dahova", bez formalnih ograničenja ( interpunkcija ), nijansiran raznovrsnim versifikacijskim oblicima, implicitan književnom pravcu ekspresionizmu koji odražava.

Tumačenje pjesme i umjetnička poruka

  • --- Poruka ove pjesme izvire iz čovjekove fascinacije nekim fenomenima koje je primjećivao oko sebe od drevnih vremena. Često je stajao nijem i zadivljen pred ljepotom cvijeta, pred zalaskom sunca ili nebeskim svodom osutim bezbrojnim zvijezdama. Stajao je zapravo pred dubokom tajnom vječnosti i postojanja. Tek je rubom svijesti naslućivao da se u tim trenutcima odvaja od materije i nestalnosti, da ulazi u sfere duha i duhovnog, Boga i božanskog. Postajao je svjestan nekih novih vrijednosti, trajnih, nematerijalnih i zadivljujućih. kojima se trebao okretati i u kojima je trebao nalaziti smisao svoje nesigurne egzistencije.
  • -- Te vrijednosti ispunjavaju ovu pjesmu koja je građena na vidnom polaritetu između pragmatičnog i idealnog, materijalnog i duhovnog, ovozemaljskog i nebeskog, s jakim fokusom na ono duhovno, božansko i vječno.
  • -- Na dodirnim točkama toga polariteta nalazi se čovjek kao materijalno i duhovno biće istodobno, biće egzistencijalne odgovornosti, slobodnog izbora i slobodnih opredjeljenja. Ta opredjeljenja mogu biti egoistična, opredjeljenja hedonizma i slave, sebičnih materijalnih interesa i velikih ovozemaljskih želja - odnosno opredjeljenja besmisleno protraćena života ili s druge strane, ona prava, uzvišena opredjeljenja za neprolazne duhovne vrijednosti i vječnost.
  • .
  • Koji to pregršt savjeta i upozorenja nudi ova pjesma?
  • -- Pjesma je u skladu sa Šimićevim ekspresionističkim izričajima puna snažnih poruka u vidu upozorenja ( Čovječe, pazi da ...) , sugestija (... Pusti da cijelog tebe prođe .... ), poticaja ( ...prijeđi sav u zvijezde! ). Pjesnik kao da želi ucijepiti u svaku poru naše svijesti spoznaju da se preobrazimo i ne ostanemo banalni, prizemni, maleni, svakodnevni, samo materijalni ( ... da ne ideš malen ispod zvijezda! ), da život obogatimo duhovnim vrijednostima kao što je ljubav, dobrota, istina (... Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!... ), da " ni za čim ne žalimo " kad budemo stajali pred tim veličanstvenim, uzvišenim i neizrecivim, pred zvijezdama kao simbolima vječne božanske prisutnosti.
  • Što smo? Čemu trebamo težiti?
  • Duhovno, a ne prah treba biti naša najvažnija ljudska konstanta, naše pregnuće i svrha, zapravo onaj naš simbolički zvjezdani svod kojemu se trebamo okrenuti, prema kojemu se trebamo uzdignuti.
  • -- Ta osviještenost u samospoznaji nas kao duhovnog bića trebala bi zaživjeti kao naša zadnja misao, naše zadnje saznanje : Tko smo? i Što nam je činiti? Ono bi trebalo biti posljednji otklon od materijalne zarobljenosti, ovozemaljske otuđenosti od naše duhovne biti ; ono bi trebalo postati posljednja "božja odaja" u koju trebamo sasvim i zauvijek prijeći ( ... Mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde ! ) .

  • .NAPOMENA: Kraća analiza pjesama : 1. Moja preobraženja, 2. Pjesnici , 3. Ručak siromaha- nalazi se kao dodatak sadržaju stranice o A. B. Šimiću na kraju teksta pod nadnevkom: Širi osvrt na neke Šimićeve pjesme. - Sve o sadržaju stranice i navedenim analizama : Ovdje