---------------------------------------------------------------------------------------------------
OPOMENA
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
---------------------------------------------------------------------------
- Interpretacija pjesme:
- ----Sadržaj
:
Vanjska struktura
pjesme
-
U
duhu ekspresionizma, kojemu je A. B. Šimić pripadao u jednom dijelu
svojega života, pjesma je ispjevana u rado korištenom slobodnom stihu,
simetrično grafički oblikovana, svrstana u četiri strofe po tri stiha,
bez interpunkcija ( osim uskličnika na kraju svake strofe ).
-
U
tematskom smislu pjesma pripada vrsti lirske refleksivne ili misaone
poezije.
Doživljajni
sloj ( sadržaj )
-
-- Snažna, bez suvišnog
artizma i osjećajnosti, tek u unutarnjoj dramatici napregnute emocije
( Čovječe, pazi ..., ili ....Pusti da cijelog tebe ...,ili ... Da
ni za čim ne žališ ... ), u dobro poznatoj minimalističkoj maniri
ekspresionističke izražajnosti teku ovi jasni i zgusnuti, smislom
nabijeni stihovi. Smjenjuju se vizije sudbonosnog
( ....da ne ideš malen ispod zvijezda ... ) egzistencijalno
važnog, presudnog, duboko
značajnog ( ... Da ni za čim ne žališ ...), do spoznaje
afirmativnog ili metafizički uzvišenog
(... mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde.).
-
-- Jednostavnim,
gotovo ogoljelim iskazima mogućih životnih izbora : materijalnih ili
duhovnih, pjesma nas dovodi u svojevrsno teološko stanje duhovno proživljenog,
prepoznatog i jasno osmišljenog životnog opredjeljenja.. Ekspresivno
nabijenim izrazima, pomalo ekstatičnim
tonom, ulazimo u tu "teologiju" transcedentalnog,
iskazanom u egzaltiranoj simbolici zvijezda.
-
( Spomenimo i kako interpreti ove
pjesme nerado govore o Bogu kao imanentnom dijelu njezine strukture,
kao da je kod A. B. Šimića, u dubini njegove intime, Bog nepoznat
pojam. Dovoljno je pročitati pjesme Budući, Otkupljenje, Nađeni Bog
i druge pa vidjeti otvoreno ili diskretno uprisutnjenje Boga kojega
je iz svoje senzibilne duše prenio na dio svoje poezije pa i na ovu
pjesmu. )
Stilski
postupci
-
Pjesmu obilježavaju
stilski postupci koji su vezani uz jedinstvenu ekspresionističku filozofiju
umjetnosti. Izraz je stoga oskudan, bez
stilskih ukrasa, direktan
i jednostavan, s prisutnim logičkim kolebanjima.
Nepostojanje interpunkcija ( osim uskličnika ) uočljiv je stilski
detalj i sugestija k slobodnom, nesputanom,
pomalo neodređenom osobnom doživljaju.
-
Takvom doživljaju
pridonose naročito opkoračenja koja se javljaju u
svakoj strofi i slijed su tog doživljaja nesputanosti iz stiha u stih.
(...da ne ideš malen / ispod zvijezda.... , -- Bez opkoračenja
sve je trebalo biti u jednom, a ne u dva stiha. ).
-
Od tradicionalnih
izražajnih stilskih sredstava nameće se metaforički simbol
koji predstavljaju zvijezde kao završni čin svake strofe. Upućuju
na neminovnost sveprisutne nadstvarnosti koja nas čeka uvijek i sigurno
na kraju životnoga puta. No, i njihov se misaoni i osjećajni pozadinski
ton mijenja od strofe do strofe. Dok su u prvoj strofi zvijezde simbol
za duhovnost, beskraj i vječnost nasuprot mogućem neduhovnom, egoističnom
i protraćenom životu, u drugoj su strofi zvijezde simbol za tu duhovnost
koja treba obuzeti cijelo naše biće, dati mu prave, osmišljene, nematerijalne
vrijednosti. U trećoj strofi dolazi do logičkog kolebanja značenja
i zvijezde se više pojavljuju u smislu ovozemaljske stvarnosti koju
smrću napuštamo. U zadnjoj strofi zvijezde imaju najsnažniju nadrealnu
simboliku i sinteza su životnog smisla i božanske vječnosti na koju
nas pjesma upućuje. Spomenimo i riječ - prah- u zadnjoj strofi
koja se pojavljuje u metaforičkom i simboličkom
značenju, te upućuje na biblijsku rečenicu: " Prah si bio i u
prah ćeš se vratiti". Sugestija je jasna. Budemo li samo tjelesni,
ovozemaljski i neduhovni, a svijet gledali očima materijalizma, na
kraju životnoga puta - posmrtno, od nas će ostati prah, odnosno bezvrijednost
i besmisao.
-
Uz to, riječ prah ( materijalnost
) stoji u oštroj suprotnosti sa zvijezdama ( duhovnost ) te ona tako
stilskom figurom antitezom ili kontrastom
naglašeno ističe duhovnost kao bitni i duboki smisao ljudskoga života
i postojanja.
-
Sam čin dubokoumnosti i višeg duhovnog
smisla pjesnik je ostvario i perifrazom
koja nas prati od prvoga stiha ( ...da ne ideš malen ispod zvijezda...
- preneseno značenje za banalnost, prizemnost i neduhovnost ... ili
.... da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda...
- preneseno značenje opredjeljenja za duhovni, viši i moralniji život
itd. ).
-
Pridodajmo tome
i jedan epitet ( ...da cijelog tebe prođe blaga
svjetlost zvijezda! ). Blagi dodir vjetra, nasuprot uraganu, blagi
zvuci, nasuprot buci, blaga svjetlost, nasuprot onoj žarkoj svojom
misterijom i tajnovitošću u svim religijama izvorište su duha i duhovnosti,
što ovome epitetu određuje njegov osjećaj i smisao.
-
Iako, u skladu s
ekspresionizmom, namjerno osiromašena raznim ukrasima i stilskim figurama,
u pjesmi su mnoge riječi pa i interpunkcijski znakovi ( ! ) dobili
stilska obilježja. Već na samome početku javlja se vokativ
(Čovječe, ..) koji dobiva univerzalno značenje i odnosi se na svakoga
čovjeka, a svojom naglašenom ekspresivnošću je snažan poklik i sudbonosno
pjesnikovo obraćanje čovječanstvu.
-
Grafički znak uskličnika
( ! ) na kraju svake strofe nije običan interpunkcijski znak, već
je pjesnički usklik, a time i snažan krik i upozorenje čovjeku za
život koji vodi. Time je ovaj grafem dobio jasno
stilsko obilježje.
-
Naglašeno značenje
i specifičan ton cijeloj pjesmi dali su glagoli, a posebice glagolski
oblici imperativ i prezent.. Imperativ
( ...pazi..., pusti..., prijeđi... ) sam po sebi nosi veliki emocionalni
naboj donoseći u pjesmi snažne sugestije, poticaje, upozorenja.
-
Visoki stupanj osobnog
odnosa, a time i intenzivnijeg i sudbonosnijeg upozorenja nose glagolski
oblici koji svi odreda u sebi kriju zamjenicu TI:
pazi (ti), ne ideš (ti), pusti (ti), ne žališ (ti), prijeđi (ti).
-
-- Kompozicijski
slijed u pjesmi donosi svojevrsni simetrični paralelizam. Prva se
i treća strofa pojavljuju kao snažne poruke i ukazuju na to što je
životni besmisao ( ...da ne ideš malen..., ...da ni za čim ne žališ...).
Taj kompozicijski segment prati i stilski izričaj. Javljaju se negacijski
glagolski oblici ( ne ideš, ne žališ ) koji su jasno stilski obilježeni
-
--
Drukčiji, pozitivan smisao nose druga i četvrta strofa. Upućuju na
to što je bit života i njegova posljednja instanca. ( ... da cijelog
tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!..., ...prijeđi sav u zvijezde!
). Glagolski su oblici ovdje u afirmativnom obliku
( prođe, prijeđi ) i imaju svoju jasnu stilsku određenost.
-
Pjesma je tako leksikom,
gramatičkim oblicima, ali i stilom ( riječima i njihovim stilskim
označenostima ) simetrično oblikovana. Kroz sve se
strofe u ravnoteži i simetrično pojavljuje odnos
čovjek - zvijezde, odnos prolaznosti
i vječnosti, ili kakav biti, a kakav
ne biti kao čovjek u odnosu na transcedentalno,
neprolazno.
Ritam
-
Stoga, za ovaj ritam možemo reći
da je sve prije nego spokojan i smiren kako se može pročitati u nekim
analizama na Internetu. Bez interpunkcija,
s uskličnicima na kraju strofa koji uvijek upućuju
na uzbuđenost i emocionalni alarm, sa stalnim opkoračenjima,
čestim imperativima koji se javljaju u određenim
vremenski rasponima i koji nose veliku unutarnju napetost ( ...pazi...pusti
...prijeđi ...), vokativom koji stvara zastoj i vremenski
odmak od ostalog teksta, podržavajući tako iščekivanje i napetost
( Čovječe,....) , glagolskim oblicima kod kojih se ritmički unakrsno
izmjenjuju negacije i afirmativni
oblici ( ...ne ideš. ...prođe, ...ne žališ, ...prijeđi...
), zvijezdama koje se u određenim intervalima pojavljuju
na kraju svake strofe
kao zadnji čin, kao udarni pečat konačnoga smisla, ( One su i svojevrsna
nadopuna za rimu, te lajtmotiv cijele pjesme), glavne su odrednice
njezinog ritmičkog ustroja.
-
Jednosložne i dvosložne
riječi ( preko 90% ) razvrstane su u naglasne cjeline ( stope ) različite
dinamike i intenziteta.U drugoj
i četvrtoj strofi dominantne su dvosložne strukture
koje svojom kratkoćom i jednoličnim tempom ubrzavaju
ritam senzibilizirajući strukturu cijele pjesme.
U prvoj i trećoj strofi nalazimo opet raznovrsne naglasne forme. To
su jednosložne, dvosložne trosložne
i četverosložne naglasne cjeline.
( Na primjer:/ Da ni za čim / ne ža-liš / ka-da se/ bu-deš / zad-njim/
po-gle-di-ma / ra-sta-ja-o / od zvi-je-zda ). Izraz time dobiva različite
intenzitete i nijanse.
-
Uzimajući sve ovo u obzir, u konačnici,
možemo reći da je ovaj ritam izrazito ekspresivan,
prenapet u svojoj unutarnjoj dinamici, zgusnut
u "nekoliko dahova", bez formalnih
ograničenja ( interpunkcija ), nijansiran
raznovrsnim versifikacijskim oblicima,
implicitan književnom pravcu ekspresionizmu koji
odražava.
Tumačenje
pjesme i umjetnička poruka
-
--- Poruka ove pjesme izvire iz
čovjekove fascinacije nekim fenomenima koje je primjećivao oko sebe
od drevnih vremena. Često je stajao nijem i zadivljen pred ljepotom
cvijeta, pred zalaskom sunca ili nebeskim svodom osutim bezbrojnim
zvijezdama. Stajao je zapravo pred dubokom tajnom vječnosti i postojanja.
Tek je rubom svijesti naslućivao da se u tim trenutcima odvaja od
materije i nestalnosti, da ulazi u sfere duha i duhovnog, Boga i božanskog.
Postajao je svjestan nekih novih vrijednosti, trajnih, nematerijalnih
i zadivljujućih. kojima se trebao okretati i u kojima je trebao nalaziti
smisao svoje nesigurne egzistencije.
-
-- Te vrijednosti ispunjavaju ovu
pjesmu koja je građena na vidnom polaritetu između pragmatičnog i
idealnog, materijalnog i duhovnog, ovozemaljskog i nebeskog, s jakim
fokusom na ono duhovno, božansko i vječno.
-
-- Na dodirnim točkama toga polariteta
nalazi se čovjek kao materijalno i duhovno biće istodobno, biće egzistencijalne
odgovornosti, slobodnog izbora i slobodnih opredjeljenja. Ta opredjeljenja
mogu biti egoistična, opredjeljenja hedonizma i slave, sebičnih materijalnih
interesa i velikih ovozemaljskih želja - odnosno opredjeljenja besmisleno
protraćena života ili s druge strane, ona prava, uzvišena opredjeljenja
za neprolazne duhovne vrijednosti i vječnost.
.
-
Koji to pregršt savjeta i
upozorenja nudi ova pjesma?
-
-- Pjesma je u skladu sa Šimićevim
ekspresionističkim izričajima puna snažnih poruka u vidu upozorenja
( Čovječe, pazi da ...) , sugestija (... Pusti
da cijelog tebe
prođe .... ), poticaja ( ...prijeđi sav
u zvijezde! ). Pjesnik kao da želi ucijepiti u svaku poru naše svijesti
spoznaju da se preobrazimo i ne ostanemo banalni, prizemni, maleni,
svakodnevni, samo materijalni ( ... da ne ideš malen ispod zvijezda!
), da život obogatimo duhovnim vrijednostima kao što je ljubav, dobrota,
istina (... Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!...
), da " ni za čim ne žalimo " kad budemo stajali pred tim
veličanstvenim, uzvišenim i neizrecivim, pred zvijezdama kao simbolima
vječne božanske prisutnosti.
-
Što smo? Čemu trebamo težiti?
-
Duhovno,
a ne prah treba biti naša najvažnija ljudska konstanta,
naše pregnuće i svrha, zapravo onaj naš simbolički zvjezdani svod
kojemu se trebamo okrenuti, prema kojemu se trebamo uzdignuti.
-
-- Ta osviještenost u samospoznaji
nas kao duhovnog bića trebala bi zaživjeti kao naša zadnja misao,
naše zadnje saznanje : Tko smo? i Što nam je činiti? Ono bi trebalo
biti posljednji otklon od materijalne zarobljenosti, ovozemaljske
otuđenosti od naše duhovne biti ; ono bi trebalo postati posljednja
"božja odaja" u koju trebamo sasvim i zauvijek prijeći (
... Mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde ! ) .
-
.NAPOMENA:
Kraća analiza pjesama : 1. Moja preobraženja, 2. Pjesnici , 3. Ručak
siromaha- nalazi se kao dodatak sadržaju stranice o A. B. Šimiću na
kraju teksta pod nadnevkom: Širi osvrt na neke Šimićeve pjesme. -
Sve o sadržaju stranice i navedenim analizama : Ovdje
|