Pored centralne baze podataka, Poslovni Forum tvrtkama i obrtnicima pruža i druge usluge:

 ● trgovačko posredovanje na domačem i inozemnom tržištu
 ● konzalting u području investicija, te izrada predinvesticijskih i investicijskih studija i njihova ocjena
 ● izrada Internet prezentacija
 ● pružanje savjeta o vrsti i konfiguraciji računalne opreme i pripadajuće programske podrške i analiziranje potreba i problema korisnika i davanje odgovarajućega rješenja
 ● razvoj, izradu, pribavljanje i dokumentiranje programske podrške po narudžbi korisnika
 ● pisanje programa prema uputama i potrebama korisnika
 ● obradu podataka uz uporabu programa korisnika ili vlastitog programa usluge unosa podataka
 ● razvoj baze podataka: povezivanje podataka iz različitih izvora
 ● pohranjivanje podataka: pripremu slogova za prihvat informacija u zadanom obliku
 ● dostupnost baze podataka: pružanje podataka u traženom formatu izravnim pretraživanjem ili pristupom (računalnim upravljanjem) svakome ili određenim korisnicima, razvrstanih po zahtjevu
 ● održavanje i popravak uredskih i knjigovodstvenih strojeva te računalnih sustava
 ● ispitivanje mogućnosti tržišta, prihvatljivost i upoznavanje proizvoda i kupovnih navika potrošača radi promicanja prodaje i razvoja novih proizvoda, uključujući statističku analizu rezultata
 ● ispitivanje javnoga mnijenja o političkim, ekonomskim i društvenim pitanjima i statistička analiza
 ● davanje savjeta, usmjeravanje i operativnu pomoć poduzećima i javnim službama
 ● savjete i pomoć poduzećima i javnim službama u vezi s planiranjem, organizacijom, efikasnošću i kontrolom, upravljačke informacije itd.
 ● arbitraža i usuglašavanje između uprave i radnika
 ● kreiranje i provođenje promidžbenih djelatnosti
 ● kreiranje i postavljanje reklama na otvorenom prostoru npr. oglasnih ploča, panoa, priopćenja, izloga, izložbenih dvorana, oslikavanje automobila, autobusa, itd.
 ● oglašavanje preko medija tj. prodaja vremena i prostora za razno medijsko oglašavanje
 ● raspačavanje ili odašiljanje oglasnoga materijala ili uzoraka
 ● zakup i davanje prostora za oglašavanje
 ● izradu fotografija za komercijalne svrhe i za građanstvo
 ● adresiranje, ulaganje, pečaćenje i slanje poštom omotnica i promidžbenog materijala,
 ● sastavljanje adresara za slanje poštom itd.
 ● naplata računa, ocjena kreditne sposobnosti pojedinaca i tvrtki ili njihovoga poslovanja
 ● poslovno posredništvo tj. dogovaranje kupnje ili prodaje manjih ili srednjih poduzeća, kancelarija, ordinacija i sl.
 ● modno dizajniranje tkanina, odjeće, obuće, nakita, namještaja i drugih proizvoda
 ● organiziranje sajmova, izložaba i kongresa
 ● agencijsko posredovanje u korist pojedinaca za dobivanje angažmana (zaposlenja) u filmskoj, kazališnoj predstavi ili drugoj zabavnoj ili sportskoj atrakciji, te plasiranje igara, knjiga, umjetničkih djela, fotografija itd

Opširnije informacije...

U mnogo rasprava se u posljednje vrijeme govori o potrebi uvođenja eura. Preciznije, rasprava se vodi o tome da li bi Hrvatska trebala zadržati svoju nacionalnu valutu ili ju napustiti i preuzeti euro i time smanjiti monetarni suverenitet. Da bi se tu temu moglo kvalitetnije analizirati, potrebno je vidjeti kakva je trenutna situacija u vođenju monetarne politike u Hrvatskoj. Tim bi se potezom neposredno preuzela vjerodostojnost monetarnih vlasti EU, koja preuzevši reputaciju Bundesbanke, ima dugu tradiciju u očuvanju stabilne vrijednosti novca. Adekvatnost takvog aranžmana nije ista za sve zemlje u razvoju i u svakom vremenu, ali bi za Hrvatsku, sa svim njenim strukturnim karakteristikama i perspektivom ulaska u EU, on bio optimalan. Nestanak valutnog rizika kao posljedica potpune euroizacije sustava imao bi za neposredni učinak smanjenje kamatnih stopa na približnu razinu stopa EU, uz manje razlike koje bi odražavale druge elemente rizika. To bi, zajedno s radikalnom integracijom u međunarodni financijski i gospodarski sustav, što je i pretpostavka takve reforme, rezultiralo bitnim povećanjem investiranja i stopa gospodarskog rasta i zaposlenosti, što bi omogućilo da se lakše riješe i ostali gospodarski i socijalni problemi. Inflacija bi konvergirala prema niskoj inflaciji u EU od Od ekonomskih šteta nestabilne vrijednosti novca, koje bi se izbjegle euroizacijom, valja naglasiti negativan učinak inflacije na kupovnu moć dohodaka i financijsku imovinu većine stanovništva koji su u pravilu mali štediše, odnosno vjerovnici, dok inflacija pogoduje dužnicima, koji su u pravilu veća poduzeća i država. Također, izbjegli bi se negativni učinci inflacije u vidu disintermedijaciju štednje i uništavanje dugoročnog financijskog tržišta, što ima pogubne posljedice za gospodarski rast i zaposlenost. Ukoliko Hrvatska ispuni dogovorene strukturne mjere, a koje MMF u redovnim razmacima prati (i sam čin praćenja izvršavanja dogovorenih mjera je sastavni dio pisma namjere), mogu se očekivati promjene kako na strani ponude, tako i na strani potražnje. Stand-by aranžman može tako inicirati smanjenje kamatne premije koju Hrvatska plaća na inozemno zaduživanje Rejting agencije bi mogle povisiti kreditni rejting Hrvatske, što će imati niz implikacija na cjelokupno gospodarstvo. Tako primjerice, jedna od bitnih odrednica privlačenja inozemnih stranih ulaganja je kreditni rejting jedne zemlje. Zatim, zaduživanje svih ostalih gospodarskih subjekata u zemlji iz inozemnih izvora postaje povoljnije ukoliko kreditni rejting države poraste. Mjere koje se odnose na državnu riznicu i izvanproračunske fondove (mirovinski i zdravstveni) mogu doprinijeti efikasnijem poslovanju države, smanjenju rashoda i eventualno možda i dodatnim poreznim rasterećenjem gospodarstva. Osim toga, zacrtane mjere pružaju vlastima svojevrsnu političku potporu u pregovorima s ostalim čimbenicima u gospodarstvu, primjerice sindikatima. Dinamičke posljedice takvih promjena, od kojih smo samo neke nabrojali, mogu imati pozitivne efekte na restrukturiranje poduzeća, povećanje investicija, izvoza i zaposlenosti, te naposljetku većeg blagostanja u zemlji. do asimetričnih informacija dolazi u slučaju kada različiti akteri razmjene posjeduju različite informacije o kvaliteti dobra kojim trguju. U svijetu savršenih informacija problema ne bi bilo te bi se tržišna cijena ostvarila na temelju ponude i potražnje za proizvodom spomenute kvalitete. Kod nesrazmjera informacija o kvaliteti, manje informirana stranka je zakinuta u uvjetima razmjene od bolje informirane stranke, pa može od razmjene i odustati. Rješenje problema asimetrije informacija koje se nameće je u pribavljanju informacija kako bi se taj nesklad smanjio. Postoje i drugi mehanizmi rješenja problema asimetrije informacija, prije svega signaliziranje i screening. Kod signaliziranja bolje informirani sudionik svojim akcijama nastoji signalizirati svoju informacijsku prednost, dok kod screeninga slabije informiran sudionik postavlja takva pravila igre u kojem se bolje informiranom sudioniku isplati prikazati stvarno stanje. ravi instinkt za cikluse i tržišne poremećaje može razviti samo zdravo poduzetništvo bez obzira na njegovo podrijetlo (strano ili domaće), uz pomoć kvalitetnog institucionalnog, pravnog i financijskog okruženja koje štiti i osigurava zdravu poslovnu klimu, a svima jednake tržišne izglede i uvjete poslovanja. Da bez takvih snažnih impulsa nema niti snažnijeg ekonomskog oporavka potvrđuje nam jedva zamjetni i slabašni pokušaji uzdizanja hrvatskog gospodarstva tijekom posljednjih mjeseci. No ovo se društvo i dalje beskrajno iscrpljuje u obračunima s prošlošću, umjesto da hrabrije krene i progura već polako zaboravljen paket reformi značajnih za budućnost svih nas. To što konkretni odgovori na teška ekonomska pitanja izostaju, upućuje i na činjenicu da je stanje među domaćim ekonomistima zamršenije od same ekonomske stvarnosti. Kopanje po starim i prašnjavim knjigama u potrazi za odgovorima sigurno neće ponuditi odgovore u današnjim uvjetima kada se već nazire nova ekonomska struktura 21. stoljeća. Možemo ju voljeti ili ne, može nam se sviđati ili ne, no ostaje jednostavna činjenica - ona je efikasna za one koji shvate njezinu narav. A narav joj je u tome da uspijevaju oni koji su najbolje informirani, koji najbrže uče i koji najbolje predviđaju. Posljednja revizija prognostičkog iskaza hrvatskog gospodarstva aktualizirala je pitanje na koje se posljednjih godina nije mogao dati konačan odgovor: ima li naše gospodarstvo ciklički karakter To se pitanje nameće od prvih početnih koraka primjene metode indikatora u analitičke i prognostičke svrhe u nas, premda šire stručne rasprave koja bi nas barem približila konkretnom odgovoru još uvijek nema. U potrazi za mogućim odgovorima na gore postavljeno pitanje ipak postoji jedan jednostavan savjet - osvrnimo se malo oko sebe jer ne doživljavamo ništa što se nekome već nije dogodilo revizija revizorska kuća revizori. U Hrvatskoj je posebno izražena valutna supstitucija (udio deviznih depozita u novčanoj masi) što je odlika hrvatskog financijskog sustava, a ima značajan utjecaj na vođenje monetarne politike. Stoga se monetarna politika u Hrvatskoj može prikazati kao kvazi valutni odbor: intervencije na deviznom tržištu, dok je ponuda novca u potpunosti pokrivena deviznim pričuvama, te stabilan tečaj koji nije fiksiran za razliku od valutnog odbora. Naime, tečaj se kretao u rasponu od +/- 6% u posljednjih 8 godina. Stoga se monetarna politika može okarakterizirati kao mix monetarnih politika koje omogućuju kredibilnost što proistječe iz niske inflacije i stabilnog tečaja. Zadržavanje dvostrukog rizika na tečajnom tržištu važno je, jer vođenje nepredvidive politike znači da se njezine preferencije ne otkrivaju mogućim špekulantima, a to je moguće dok postoji nizak stupanj integracije u financijska tržišta. Na hrvatskom financijskom tržištu je prisutno krdoliko ponašanje, ali je ono drugačije od takvog ponašanja na inozemnim tržištima. Ukupni devizni depoziti najbrže reagiraju na probleme u bankarskom sustavu u Hrvatskoj, te brzo reagiraju na tečajne promjene: ako kuna deprecira dio depozita bježi u stranu valutu, a kada kuna aprecira dio depozita bježi u kunu. Težak period monetarne politike zabilježen je tijekom krize banaka i pada ekonomske aktivnosti '98 i '99, što je posljedica velike ekspanzije i slabog corporate managementa. Kolovoz 2001. godine obilježilo je djelomično liberaliziranje kapitalnog računa, odnosno velike kupovine deviza od strane sektora poduzeća. Na kraju je izveden pokus sa izdvajanjem kunske obvezne pričuve na devizne depozite. Trgovinski dio Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s EU stupio je na snagu početkom ove godine i uvelike je olakšao hrvatskim izvoznicima pristup na veliko tržište od oko 600 milijuna stanovnika. Europska unija uklonila je gotovo sve barijere za uvoz proizvoda podrijetlom iz Hrvatske. Zauzvrat, hrvatska strana obvezala se na postupno višegodišnje uklanjanje trgovinskih barijera pri uvozu proizvoda podrijetlom iz EU na naše tržište. Tržište EU sada nam je otvoreno, no ostaje otvoreno pitanje konkurentnosti naših proizvođača koji izvoze na to tržište i ostvarenih izvoznih cijena. Tržište EU vrlo je zahtjevno u pogledu zadovoljavanja standarda i kvalitete proizvoda. Iako više od 50% našeg izvoza završava na tržištu EU, poznati su slučajevi izvoznika koji uz postignutu cijenu ne ostvaruju značajniju dobit (ili ostvaruju gubitak koji nadoknađuju povišenjem cijena na domaćem tržištu). Osnova za poboljšanje konkurentnosti naših proizvoda na tržištu EU leži u razvoju novih proizvoda i primjeni suvremenih tehnologija, primjenom kojih se mogu smanjiti proizvodni troškovi. Očekivana korist od SSP-a u svakom je slučaju dugoročne naravi – prisiljava naše izvoznike na inovativnost i smanjenje troškova. Ono što predstavlja u ovom trenutku najveću prepreku toj razmjeni je činjenica da se pri međusobnoj razmjeni ne primjenjuje načelo Paneuropske dijagonalne kumulacije podrijetla robe. Trenutno naši izvoznici mogu koristiti samo bilateralnu kumulaciju podrijetla. U slučaju da naš izvoznik izvozi svoj proizvod u Češku (s kojom je uspostavljena slobodna trgovina) i pri tome koristi uvozne inpute porijeklom iz Češke, oni se tretiraju kao domaći inputi. Kada se isti proizvod izvozi u treće zemlje, ti se inputi tretiraju kao uvozni, što u nekim slučajevima može rezultirati gubitkom domaćeg podrijetla robe. Dakle, input podrijetlom iz Češke i ugrađen u izvozni proizvod za Njemačku neće se tretirati kao domaći i stoga se taj proizvod možda neće nalaziti na preferencijalnom režimu razmjene s Njemačkom, već će podlijegati carinjenju primjenom opće carinske stope (MFN). Činjenica da Hrvatska ima zaključen Sporazum o slobodnoj trgovini s Češkom, te režim slobodne trgovine s Njemačkom u sklopu SSP s EU pri tome ništa ne znači. Uključivanje Hrvatske u Paneuropski sustav kumulacije od velikog je značaja za Hrvatsku, EU i zemlje s kojima imamo sklopljene Sporazume o slobodnoj trgovini. SSP predviđa da će Europska komisija razmotriti uključivanje Hrvatske u Paneuropski sustav kumulacije podrijetla. U slučaju primjene Paneuropskog sustava kumulacije, lakše će se moći dokazati hrvatsko podrijetlo pojedinog proizvoda koji sadrži inpute iz zemalja obuhvaćenih Paneuropskim sustavom kumulacije podrijetla. To će se odraziti pozitivno na konkurentnost izvoznika i omogućiti im preferencijalni status u razmjeni. Od SSP-a naši će izvoznici imati dugoročnu korist, no mogu napraviti u kratkom i srednjem roku ? Nedavno je jedan dnevni list objavio članak o očekivanjima gospodarstvenika u 2002. godini. Osim tradicionalnih debata o “realnosti tečaja kune”, većina anketiranih više očekuje od uspostave režima slobodne trgovine sa Jugoslavijom nego što očekuju pozitivne efekte SSP-a. Međunarodna razmjena oduvijek se odvijala i u ratnim uvjetima, što je povezano je s povećanim rizicima i transportnim troškovima, no sada se robna razmjena s Jugoslavijom odvija na mirnodopskom režimu. Zašto naši izvoznici sve češće spominju potrebu uvođenja režima slobodne trgovine sa Jugoslavijom ? Jugoslavensko tržište je dvostruko veće od našega (preko 8 milijuna stanovnika), no još uvijek nevelike kupovne moći. Kod pokretanja trgovinskog posla bitno je poznavanje tržišta, poslovnih običaja i jezika. U slučaju trgovine s Jugoslavijom, utjecaji ovih faktora na kreiranje trgovine gotovo su zanemarivi. Ostali su brojni poslovni kontakti iz prijeratnih vremena. Stoga nas ne čudi velik interes domaćih gospodarstvenika koji su u rekordnom roku popunili sva mjesta u autobusima koje je Hrvatska gospodarska komora rezervirala za posjet jugoslavenskim gospodarstvenicima pri Privrednoj komori Jugoslavije. Brojna hrvatska poduzeća u posljednje vrijeme otvaraju tvrtke-kćeri i predstavništva u SRJ. Podaci Državnog zavoda za statistiku o robnoj razmjeni tijekom prvih 11 mjeseci 2001. godine ukazuju na porast razmjene s Jugoslavijom – izvoz je povećan za 46,2%, a uvoz za 33,7% u odnosu na prvih 11 mjeseci 2000. godine, s time da je zabilježeni izvoz gotovo 4 puta veći od uvoza. Glavne prepreke razmjeni su osiguranje od rizika naplate i nepostojanje Sporazuma o slobodnoj trgovini. Dakako, prije sklapanja Sporazuma o slobodnoj trgovini treba pomno razmotriti strukturu međusobne razmjene te utvrditi listu tzv. “osjetljivih proizvoda” koje treba staviti na režim postupne liberalizacije kako bi se izbjegli nagli poremećaji na tržištu. Vrijednost strane imovine (poput npr. međunarodnih rezervi) bi se povećala za iznos devalvacije, dok bi se vrijednost imovine (dionice i obveznice), kao i prihodi od imovine izraženi u stranoj valuti smanjili za iznos devalvacije. Realni sektor. Kod sektora poduzeća, devalvacija bi odmah na strani izvora povećala vrijednost inozemnih obveza poduzeća (koji su zajedno s kućanstvima sudjelovali s oko u ukupnom vanjskom dugu RH) i obveza ineksiranih za stranu valutu valutna klauzula te kod izvoznika ukupne ekonomske aktivnosti i do povećanja prihoda vezanih uz prodaju na stranim tržištima. Istodobno bi se na strani uporabe povećali troškovi kamata na inozemne kredite, troškovi nabave repromaterijala, dijelova i inoezmne opreme (što uz uvoznu zavisnost od 40-tak% i nije malo) uz povećanje vrijednosti financijske imovine poduzeća izražene u devizama. Kako su poduzeća deficitarni sektor, čini se vjerojatnim da će negativni utjecaj devalvacije na obveze poduzeća i troškove intermedijarnih proizvoda povezanih s visokom uvoznom ovisnošću prevladati pozitivne učinke povećanja prihoda izvoznika (koji nastaju s vremenskim pomakom). Sektor kućanstava. Sektor kućanstva je suficitaran sektor, što znači da on ima više imovine od obveza. Depoziti i gotovina (strani), Vrijednosni papiri (strani) i štednja povećat će svoju vrijednost zbog devalvacije, ali isto tako i kamate na kredite vezane uz valutnu klauzulu i uvoz robe opće potrošnje i trajnih potrošnih dobara. S druge strane krediti bankama vezani uz valutnu klauzulu povećat će svoju vrijednost s devalvacijom, a isto tako i dohodak od rada u inozemstvu, transferi iz inozemstva, te dohodak od inozemne imovine. Budući je ovaj sektor suicitaran najvjerojatnije je da će prevladati pozitivni efekti na imovinu ovog sektora u odnosu na obveze ovog sektora. Sektor države. Kod države prevladavaju obveze u inozemstvu vanjskog duga jer domaće imovine i prihoda u domaćoj valuti nema. Ovaj sektor je također deficitaran što znači da prevladavaju obveze i negativni efekti devalvacije putem obveza. Vrijednost stranih obveza poput vanjskog duga bi se također povećala za iznos devalvacije što bi osobito negativno djelovalo na otplatne kvote državnog (javnog) vanjskog duga zbog toga što država ne zarađuje devize i mora pri svakoj otplati zamjenjivati kune za devize dodatno stvarajući pritisak na deprecijaciju domaće valute. Monetarni i bankarski sektor. Vrijednost strane imovine (poput npr. međunarodnih rezervi) bi se povećala za iznos devalvacije, što bi uzrokovalo povećanje aktive monetarnog sektora, a možda i novčane mase putem multiplikatora (mehanizam prijenosa efekata devalvacije u cijene). Otplatne rate na kredite s valutnom klauzulom bi se uslijed devalvacije povećale za iznos devalvacije i dio kredita uzimaoci kredita ne bi mogli otplaćivati, što bi utjecalo na akumuliranje loših zajmova banaka i eventualnu bankarsku krizu. Oko 16% ukupnih kredita Godine bilo je vezano valutnom klauzulom, a ako se tome pridoda 4% u stranoj valuti dolazi se do ukupnih kredita koji su na ovaj ili onaj način vezani uz valutu. Uslijed visoke valutne supstitucije banke imaju devizno opterećenje i na strani pasive u obliku ukupne pasive (1999. Godine) u depozitima u stranoj valuti i dodatnih ukupne pasive u stranim obvezama banaka. To ukupno čini ukupne pasive banaka čija će se vrijednost (iznos) povećati za iznos devalvacije. Ako tome dodamo još ukupne aktive (1999. Godine) u ograničenim i blokiranim depozitima građana (koji se uglavnom odnose na zamrznute devizne račune) tada se dolazi do ukupne pasive čija vrijednost će se povećati za iznos devalvacije. Kako su te obveze banaka veće od inozemne aktive i kredita vezanih valutnom klauzulom, devalvacija bi se uglavnom manifestirala kroz rast obveza, što bi uz manje povećanje aktive moralo utjecati na smanjenje kapitala banaka. Osim toga, povećanje vrijednosti deviznih depozita bi povećalo obvezu izdvajanja rezerve za iznos devalvacije, čime bi se dodatno opteretila likvidnost banaka. Tako bi devalvacija negativno utjecala i na likvidnost i na solventnost banaka Utjecaj na razinu cijena i inflaciju To znači da se ekonomskim subjektima mora ostaviti sloboda izbora upotrebe valute u gospodarskim transakcijama. Rješenje koje je blizu takvoj situaciji je rješenje pune dolarizacije, odnosno zamjena domaće valute jednom od valuta u čiju stabilnost ekonomski subjekti imaju najviše povjerenja. Nastojanja pojedinih zemalja da se izbjegne takva solucija, koja je najviše sukladna tržišnom gospodarstvu, išla su za tim da se raznim institucionalnim rješenjima ograniči emisiona diskrecija vlade, odnosno središnje banke, koja idu od zakonskih ograničenja financiranja proračunskog deficita i insolventnih banaka od strane emisione banke, pa do tzv. valutnog odbora kod kojeg je emisija novca ograničena pokrićem s deviznim rezervama. Međutim, iskustvo pokazuje da gotovo nijedna zemlja u razvoju nije uspjela dostići zadovoljavajuću razinu vjerodostojnosti što se očitovalo u postojanju značajne premije koju su morale plaćati na međunarodnom tržištu kapitala, iznad tržišne kamatne stope za razvijene zemlje. Kako zemlje u razvoju imaju značajne potrebe za inozemnim kapitalom, to se takva situacija odražava kako na manju raspoloživost tako i na višu cijenu kapitala, a time i na manje investicije i rast. Kolike su te premije ilustrira slučaj Argentine koja ima jedan oblik neortodoksnog valutnog odbora, i gdje se ta premija kreće kod kredita do jedne godine i do 5 postotnih poena, što prema nekim ekonometrijskim proračunima smanjuje prosječnu stopu realnog rast za oko 2 postotna poena godišnje. Uz to Argentina nije izbjegla ni negativne učinke financijskih kriza zadnjih godina. Kako u tom i takvom kontekstu stoje stvari s Hrvatskom? Hrvatsko gospodarstvo je malo i otvoreno suma izvoza i uvoza robe i usluga dostiže gotovo BDP, koje tradicionalno, zbog blizine tržištu EU, pretežiti dio svoje razmjene robe i usluga obavlja sa zemljama EU, kojem, nadalje, najveći dio privatnih transfera dolazi iz zemalja EU te koje veliki dio financijskih i kapitalnih priljeva realizira sa zemljama EU. Stoga je, u skladu s teorijom optimalnog valutnog područja, za Hrvatsku najprihvatljiviji režim fiksnog tečaja. Široko raširena neformalna valutna supstitucija, tj. upotreba DEM u velikim privatnim transakcijama između građana, zatim činjenica da je pretežiti dio štednje stanovništva u domaćim bankama u vidu devizne štednje, uglavnom u DEM, te konačno činjenica da je najveći dio domaćeg i inozemnog duga kućanstava, države, te poduzeća i banaka iskazan u devizama ili s valutnom klauzulom, pojačava razloge za izbor režima fiksnog tečaja u skladu s ranije navedenim razlozima. Hrvatska je od uvođenja stabilizacijskog programa krajem godine bila u režimu upravljanog plivajućeg tečaja, no zbog nastojanja da u najvećoj mogućoj mjeri očuva stabilnost cijena, može se reći da je provođen režim de facto fiksnog tečaja. Iako se može reći da je u razdoblju u uvjetima značajnog priliva inozemnog kapitala, takav režim bio relativno uspješan u očuvanju relativne stabilnosti vrijednosti domaćeg novca, s pozitivnim učinkom na rast gospodarstva i produbljivanje financijskog sustava, u razdoblju taj režim pokazuje slabosti koje se očituju u povećanju nestabilnosti tečaja i blagom povećanju inflacije, uz znatno usporavanje rasta u te kontrakciju gospodarske aktivnosti u takva kretanja posljedica su znatnog smanjenja priliva inozemnog kapital u tom razdoblju uzrokovanog financijskim krizama na tržištima u nastajanju, strukturnim slabostima u bankarskom i realnom sektoru gospodarstva te nedovoljno razvijenog i nedjelotvornog institucionalnog okvira. U takvom kontekstu, može se reći da je Hrvatska u razdoblju 1998-1999 prošla kroz relativno manju valutnu i bankarsku krizu s umjereno negativnim posljedicama po rast i monetarnu stabilnost. U uvjetima kada Hrvatska ima značajne potrebe za inozemnim kapitalom kako bi dinamizirala investicije i rast gospodarstva te smanjila nezaposlenost, visoke premije rizika koje se moraju plaćati na inozemno i domaće zaduživanje znatno ograničavaju postizanje tih ciljeva. Značajan dio premije rizika osim rizika vezanih za političku nestabilnost u regiji za nedjelotvornost zaštite vjerovnika zbog slabosti institucionalnog okvira te za nerestrukturirani realni sektor odraz je tečajnog rizika zbog nedovoljne vjerodostojnosti de facto fiksnog tečaja. Približna indikacija veličine valutnog rizika (potpuna usporedivost nije moguća zbog zakonskih ograničenja u deviznom kreditiranju rezidenata) je razlika između kamatnih stopa na kredite banaka u kunama i devizama. Odraz nedovoljne vjerodostojnosti stabilnog tečaja je i ponovno jačanje svih oblika valutne supstitucije koja je tradicionalno raširena zbog duge povijesti visoke inflacije u predstabilizacijskom razdoblju. Dakle, iako je ekonomska politika provođenjem relativno razborite fiskalne i monetarne politike, te akumulacijom deviznih rezervi i institucionalnim aranžmanom koji omogućuje relativnu nezavisnost središnje banke od izvršne vlasti i ograničava mogućnost zaduživanja vlade kod središnje banke, uspjela osigurati relativnu stabilnost vrijednosti domaćeg novca, ipak nije ostvaren takav stupanj vjerodostojnosti i transparentnosti monetarne politike koji bi isključio tečajni rizik, i koji bi u najvećoj mjeri eliminirao ranjivost na eksterne šokove vezane na nagle promjene u prilivu kapitala. Međunarodno iskustvo nam govori da ni daljnja nastojanja oko prilagodbe institucionalnog okvira, te provođenja reformi bankarskog i realnog sektora, u cilju jačanja fiksnog tečaja ne bi dovela do značajnijeg eliminiranja tečajnog rizika a time i smanjenja kamatnih stopa. Stoga se kao optimalno rješenje nameće potpuna zamjena domaćeg novca stabilnim inozemnim novcem. U našem slučaju prirodni izbor, koji se u praksi već u najvećoj mjeri i dogodio, bio bi uvođenje euro tehničke probleme vezane za nepostojanje banknota i kovanica eura ovdje ćemo zanemariti jer nisu bitni za osnovni argument. O zabludama da malo inflacije pogoduje rastu treba spomenuti samo ovo: Poznato je da samo neočekivana inflacija može imati određeni učinak na povećanje gospodarske aktivnosti. Ali samo u vrlo kratkom roku, dok ekonomski subjekti ne prilagode svoja očekivanja budućoj inflaciji u kojem momentu nestaju svi pozitivni a ostaju svi spomenuti negativni učinci inflacije. U zemljama s dugom poviješću visoke inflacije taj kratak rok mjeri se tjednima. Najbolji komentar onom malo inflacije često se spominje je jednostavan uvid da već “samo” 4%-tna inflacija na godinu udvostručuje razinu cijena za manje od dvadeset godina, dakle ni pola radnog vijeka, dok je u trajanju radnog vijeka upeterostručuje. Nestanak valutnog rizika te razvoj dugoročnog financijskog tržišta u uvjetima euroizacije eliminira rizike valutne i ročne neusklađenosti iz financijskog sustava te bitno smanjuje ranjivost na financijske krize u međunarodnom okruženju a time i visoke realne troškoveprilagodbe. ekonomski i financijski kolaps Argentine ili bankrot energetskog diva Enron. Osim novog nastavka u raspravi o ulozi MMF-a u ekonomskim poteškoćama država, novi poticaj dobila je i rasprava o značaju i kvaliteti rejting agencija. Rejting agencije su agencije za procjenu kreditne sposobnosti i sposobnosti otplate duga izdavatelja vrijednosnih papira na međunarodnom tržištu paitala. One svoje ocjene izrađuju temeljem jedinstvene metodologije i iskazuju već poznatim slovčanim oznakama. Kao što je poznato kreditna sposobnost RH ocjenjena je ocjenom BBB. Nakon svake veće kriza, od Meksičke, Azijske pa sve do povijesno najvećeg američkog bankrota Enrona traži se netko na koga bi se prebacila krivnja. Među uobičajenim osumnjičenicima obično se nalaze i kompanije koje procjenjuju kreditnu sposobnost. Rejting agencije, kao što su Moody's, Standard & Poors, Duff & Phelps i Fitch IBCA, bi trebali biti svojevrsni sustavi za rana upozorenja. Umjesto toga u posljednje vrijeme rejting agencije prekasno reagiraju na ključne događaje u životu pojedinih poslovnih subjekata. Rejting agencije već dulje vrijeme pate od rigidnosti smanjenja kreditnog rejtinga. Kada rejting agencija utvrdi da je izdavatelj obveznica popravio svoje kreditne sposobnosti na sljedećem revidiranju rejtinga postoji veća šansa da se zabilježi povećanje kreditnog rejtinga bez obzira na niz okolnosti koje prate pojedini ekonomski subjekt. Rejting agencije imaju imaju sklonost da loše vijesti primaju suzdržano dok god je to moguće, budući da je izdavatelj obveznice ujedno i njihov klijent. Naime, kritičari rejting agencija vrlo često navode nesklonost rejting agencija da oštro kritiziraju kompanije ili države budući da su ih oni platili da im izrade rejting. Naravno, ova kritika vrijedi za situaciju kada je rejting određen vrlo velikodušno, nakon čega se u vrlo kratkom vremenu pokaže da to baš i nije tako. No, postoji i niz situacija gdje su rejting agencije uznemirile svoje klijente. No možda se više može raspravljati o tome kako rejting agencije ne vole da se njihovi rejtinzi puno razlikuju jedni od drugih. Ponekad se misli da je bolje držati se zajedno nego riskirati ozbiljne gubitke reputacije u odnosu na konkurenciju ako se ide znatno izvan okvira unutar kojeg ide konkurencija i pri tome biti krivu. Agencije nisu sve zajedno u krivu kada se ponašaju na takav način, povećanje rejtinga može poslati rijeke novaca prema jednom izdavatelju vrijednosnih papira, te isto tako smanjenje rejtinga može napraviti puno poteškoća izdavatelju čiji su problemi minorni, a mogu se riješiti sa vrlo malo novaca. Također rejting agencije mogu biti kritizirane zbog svoje centraliziranosti. Naime, sa svojih lokacija u New Yorku ili Londonu rejting agencije ne mogu uvijek steći precizan uvid u kretanja na terenu. Centralizirano odlučivanje je bitno zbog toga kako bi davanje rejtinga jednom ekonomskom subjektu ne bi bilo drugačije nego nekom drugom ekonomskom subjektu. Ali ovakva organizacija rejting agencija može uzrokovati precjenjivanje ili podcjenjivanje kreditne sposobnosti kompanija ili država. Međutim, potrebno je primijetiti da su rejting agencije i same donekle svjese ovog problema. Naime, u svojim dokumentima one jasno kažu da rejting agencija ne obavlja reviziju podataka koje dobiva već se oslanja na informacije koje dobiva od države ili kompanije koju ocjenjuje. U metodologiji agencija se kaže da agencija može koristiti i informacije iz vlastitih izvora, ali je sasvim jasno da informacije ocijenjivane države ili kompanije imaju vrlo visoko značenje. Posebno ako se radi o financijskim podatcima prethodno revidiranim od etaliranih revizorskih kuća. Jedan od primjera u kojem su podaci vodili rejting agencija na krive zaključke je Meksiko čiji su podaci o međunarodnoj ekonomskoj poziciji (deficit platne bilance, vanjski dug, međunarodne rezerve,...) bili potpuno pogrešni. Time su rejting agencije bile dovedene u zabludu, rejting zemlje je neadekvatno procijenjen te su upozoravajući signali odaslati prekasno. U svakom slučaju rejting priznatih svjetskih agencija je presudan i potreban za svaku novu investiciju na svjetskoj razini. Rejtinzi, drugim riječima, podmazuju rad tržišta vrijednosnih papira. Od godine, kada je John Mood izdao prvi ikad objavljeni rejting nekog korporativnog duga za američke željeznice kreditni rejtinzi su postali svuda rasprostranjeni. Prema nekim procjenama oko 95 posto svih izdavatelja obveznica ima barem jedan kreditni rejting. Rejting agencije imaju transparentnu metodologiju po kojoj rade i prema tome omogućuju jednostavnu i nužnu usporedbu ekonomskih subjekata. Njihova metodologija očito ima svojih slabosti, ali zasada još uvijek nema alternative. Štoviše, s novom metodologijom upravljanja rizika u bankama Negativni učinci deprecijacije tečaja na inflaciju, odnosno aprecijacije tečaja, pod utjecajem značajnog priliva stranog kapitala, na konkurentnost ističu se kao glavni argumenti u prijedlozima o uvođenju euro-a i prije ulaska u EU koji dolaze iz Ministarstva financija Poljske (prema članku u Financial Times-u). Isti argumenti vrijede i za Hrvatsku. Nakon što smo ukratko elaborirali glavne ekonomske učinke euroizacije treba vidjeti što to tehnički-provedbeno znači. Euro se zakonom uvodi kao službeno sredstvo plaćanja. Ukidaju se sva ograničenja u platnom prometu s inozemstvom te sva ograničenja u financijskim i kapitalnim transakcijama s inozemstvom za rezidente i nerezidente. Središnja banka prestaje biti emisiona ustanova i može zadržati samo funkcije regulacije bankarskih ustanova, funkciju kliringa između banaka te statističko-istraživačku funkciju, a može imati i ulogu agenta države za određene poslove. Bazni novac (gotovina u opticaju i rezerve banaka kod središnje banke) zamjenjuje se eurom iz deviznih rezervi središnje banke. Ostatak rezervi koristi se za formiranje stabilizacijskog fonda koji se koristi isključivo za intervencije za stabiliziranje likvidnosti banaka u slučaju većih sistemskih poremećaja. Insolventne bankarske institucije isključuju se s tržišta ili se saniraju proračunskim novcem. Sustav osiguranja depozita, uz određene modifikacije, se zadržava. Banke postaju odgovorne za svoju likvidnost. Pri tome je od kritične važnosti da banke imaju razvijen direktan odnos s međunarodnim financijskim tržištem na kojem mogu osigurati likvidnost. U tom smislu je značajna potpuna liberalizacija, odnosno internacionalizacija bankarskog sustava. Gubitak monetarnog suvereniteta, u smislu gubitka instrumenta tečaja U jednostavnim jednadžbama cijena konstantna elastičnost cijena prema tečaju eura je vrlo visoka oko jedan i signifikantna. To znači da bi se iznos devalvacije gotovo u cijelosti prelio u porast razine cijena. Devalvacija bi vjerojatno uzrokovala i ubrzanje inflacije putem inflatornih očekivanja. Umjerena inflacija je također štetna po stabilnost privrede i rast. Troškovi inflacije su povezani s višim transakcijskim troškovima i povećanjem broja transakcija i nastaju zbog smanjenja ekonomske efikasnosti uslijed: Restrukturiranje tržišta trebalo bi doprinijeti značajnijem povećanju proizvodnje, čija struktura bi u tom slučaju bila u skladu sa strukturom potražnje a ne kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj za vrijeme snažne potrošačke ekspanzije. Za malo otvoreno tržite kao što je hrvatsko gospodarski rast mora biti poduprt izvozom, budući mali potrošački potencijal domaćeg tržišta ne daje dovoljno prostora za puno iskorištavanje kapaciteta i time uspješnu konkurenciju s inozemnim tvrtkama. Prema tome, postavlja se pitanje u kakvom se stanju nalazila i nalazi hrvatska robna razmjena? Spustimo li loptu na zemlju i s opisnih podataka prijeđemo na brojke vidjet ćemo da je Hrvatska u godini zabilježila u okviru platne bilance 3,3 milijarde američkih dolara deficita na računu roba, odnosno BDP-a. Istovremeno deficit na tekućem računu platne bilance iznosio je milijardi američkih dolara odnosno BDP-a. Prema tome, iz podataka platne bilance proizlazi da je glavni generator deficita tekućih transakcija zapravo manjak na računu roba. Navedene brojke čitatelju ne govore mnogo bez dodatnih usporedbi – usporedbi s kretanjima hrvatskog deficita u prošlosti i usporedbi našeg deficita sa saldom na računu roba u ostalim tranzicijskim zemljama. Pogledamo li malo u povijest hrvatske platne bilance uočit ćemo snažnu potrošačku ekspanziju tijekom 1997. godine koja je zadovoljena uvozom inozemne robe. Kao rezultat toga, nastao je deficit na računu roba u iznosu od 5,2 milijarde američkih dolara usporedbi s tim, gore navedeni deficit čini se izuzetno lijepim dostignućem, tim prije, što se za 2000. godinu očekuje samo blagi porast robnog deficita uz snažan porast uslužnog suficita (turizam!), što će rezultirati daljnjim padom tekućeg deficita platne bilance na oko milijardu američkih dolara (što bi odgovaralo iznosu od oko 5% vrijednosti BDP-a). Dojam, koji se stvara na prvi pogled potpomognut nedavnim napisima u dnevnom tisku koji upućuju hvalospjeve ovogodišnjem hrvatskom izvozu, pokazuje samo jednu stranu medalje onu svjetliju. Stanje, međutim, treba promotriti realno i objektivno. Prvo, u usporedbi s ostalim europskim tranzicijskim zemljama Hrvatska uvelike kaska za Češkom, Mađarskom, Slovačkom, Slovenskom i Poljskom gdje se zadnjih pet godina prosjek deficita na računu roba u sklopu platne bilance kretao između BDP-a - u Hrvatskoj isti prosjek iznosi. Graf 1: Usporedba deficita na računu roba i tekućih transakcija platne bilance kao udjela u BDP-u za Češku (CZ), Mađarsku (H), Poljsku (PL), Slovačku (SK), Sloveniju (SLO) i Hrvatsku (HR) Hrvatska Vlada je netom potpisala tzv. “pismo namjere” (letter of intent - u stručnim krugovima poznat i kao LOI) s MMF-om (Međunarodni Monetarni Fond). Time je napravila bitan iskorak k potencijalnom ostvarenju osnova za zdravi rast gospodarstva. Što je pismo namjere i zašto se ono potpisuje s MMF-om, a ne nekom drugom financijskom institucijom, te kakve to ima veze s gospodarskim rastom pokušajmo stvari pojasniti na jednostavan način. Prvo razjasnimo što je MMF i koji su njegovi zadaci. MMF je međunarodna financijska institucija čiji je smisao postojanja razvijanje globalne monetarne suradnje. Zadaci MMF-a su praćenje i osiguranje međunarodne likvidnosti, te financijska i tehnička asistencija svojim članicama. Njeno osnivanje sadrži i političku dimenziju, točnije Fond je rezultat potrebe za uspostavom institucije koja ima pravo ući u strukture jedne zemlje. Krajem 1980-tih washingtonskim konsenzusom dogovoreno je da je MMF institucija koja prva ulazi u jednu zemlju, nakon čega se u projekte onda uključuje i Svjetska banka. Fond se može shvatiti kao vrsta kreditne unije, čije članice (a ima ih 183), pored ostaloga, daju na uporabu financijska sredstva drugoj članici koja se nalazi u poteškoćama. Zauzvrat se “posrnula” članica obvezuje izvršiti reforme kako bi ispravila probleme koji su doveli do teškoća. Stoga, na poziv same zemlje članice MMF fizički dolazi i detaljno kontrolira njeno “gospodarsko poslovanje”. Točnije, njeni stručnjaci analiziraju pojedine stavke poslovanja države sa svijetom (platna bilanca), prihode, rashode i financiranje državnog aparata (primjerice projekcije poreznih prihoda, rashodi pojedinih zavoda, uglavnom su i u svijetu problematični mirovinski i zdravstveni), monetarnu politiku i ostale dijelove gospodarstva. Nakon što se snimi postojeće stanje dogovaraju se s predstavnicima vlasti gospodarske mjere, koje su potrebne za izlazak na zdrave gospodarske, a s gospodarskim i stabilne političke grane blagostanja. Dogovorene mjere operacionaliziraju se tada pismom namjere koje država upućuje MMF-u, a u kojem se definiraju makroekonomski ciljevi za iduće tri godine, strukturne mjere kojima se namjeravaju postići ciljevi, te potrebna sredstva financiranja. Provođenjem mjera sadržanim u pismu namjere dotična država daje signal ostalim članicama i drugim financijskim čimbenicima da počinje poslovati na održiv način. Samo provođenje mjera izvršava se uz stručnu pomoć i financijska sredstva Fonda i Svjetske banke. Zašto je takav signal neophodan? Kako bi se resursi trošili što efikasnije MMF je odabran za instituciju koja će taj “krvnički” posao, a uistinu se radi o krvničkom poslu, odnosno dugosatnim sastancima na kojima se prolazi stavka po stavka, odrađivati za druge i na taj način štediti njihove resurse. Drugim riječima, inozemni investitori ne mogu si ni financijski priuštiti, niti imaju neophodne ljudske kapacitete kako bi provjerili stanje u, recimo, hrvatskom gospodarstvu. Jednom kada MMF da zeleno svjetlo za jednu zemlju odnosno odobri jedan od svojih aranžmana, u hrvatskom slučaju stand-by aranžman, i time da na raspolaganje vlastita financijska sredstva, pozitivan je to znak i ostalim ulagačima. U slučaju Hrvatske radi se o zajmu od 200 milijuna specijalnih prava vučenja (SDR-special drawing rights), koji se ovisno o ispunjavanju zadataka oslobađa u obrocima. Ovih se dana može u našem tisku pročitati da najveće rejting agencije na pismo namjere pozitivno gledaju. Do konkretnih posljedica i pomaka, barem što se tiče rejtinga, a time i investicijske klime prema Hrvatskoj, neće doći sve dok se ne vide i konkretni koraci hrvatske vlasti u dijelu državnog i monetarnog sektora. Tek kada se “nepovjerljivi” stranci uvjere da se uistinu i namjeravamo držati zadanih rokova definiranih u pismu namjere, trebale bi se dogoditi i konkretne pozitivne promjene u odnosu prema Hrvatskoj. Ono što ohrabruje je svakako činjenica da se jedna rejting agencija (Dun&Bradstreet) već odlučila povisiti hrvatski rejting sa “zemlje visokog rizika” na “zemlju umjerenog rizika”. Zbog blizine tržišta, intenziviranje trgovine sa SRJ moglo bi doprinijeti i oživljavanju gospodarstva u istočnom dijelu Hrvatske, jer su u tom slučaju transportni troškovi niži nego pri plasmanu roba u sjeverozapadni ili južni dio Hrvatske. Slovenski istraživač Jože Damijan u jednom svom radu dokazao je da su cijene slovenskih proizvoda pri plasmanu na tržišta jugoistočne Europe više od cijena koje se postižu pri plasmanu istih proizvoda na tržište EU. Vjerujem da bi to isto uspjeli postići i hrvatski izvoznici. Ekspanzija izvoza na jugoslavensko tržište može trajati do trenutka kada se Jugoslavija aktivnije uključi u integracijske procese i otvori svoje tržište i drugim partnerima. Tada će doći do neminovnog smanjenja međusobne razmjene, što se dogodilo i s razmjenom Hrvatske i Slovenije. Najveća razina razmjene zabilježena je 1992. godine, a ulaskom Slovenije u CEFTA međusobna razmjena je počela opadati. Upravo u trgovini s Jugoslavijom svoje vrlo produktivno mjesto pod suncem mogu naći i manageri starog kova a koji su još u doba socijalizma sklapali poslove s jugoslavenskim poduzećima. Uz nezaobilazni pregovarački folklor janjetina, roštilj, piće i glazba mogu zaključiti neke korisne izvozne poslove za naše tvrtke. Na mladoj generaciji managera ostaje učenje europskih jezika i stručno usavršavanje za suočavanje s izazovima novootvorenog europskog tržišta. Slijedeće pitanje koje se postavlja je što se i u kojem roku mora ostvariti, te kakve konkretne promjene možemo očekivati kao posljedicu ispunjavanja strukturnih mjera Paleta zadataka, koji se postavljaju pred Hrvatsku, vrlo je široka i obuhvaća fiskalni sektor, javna poduzeća, monetarni i financijski sektor, te tržište kapitala. Uz svaki zadatak kao što je uobičajeno u privatnom poduzeću pridružen je rok i kriterij izvršenja, koji se proteže od vremenske kategorije Zadaci imaju razne težine te tako sežu od načina izdavanja trezorskih zapisa Ministarstva financija i blagajničkih zapisa HNB-a preko priprema privatizacija i samih provedbi privatizacija do donošenja raznih zakona i podzakonskih akata i uredbi. Po isteku roka uspoređuju se zadaci i zadani kriteriji te donose odluke o daljnjim koracima ovisno o ishodu ostvarenih rezultata. inflacijske nesigurnosti što putem očekivanja može dovesti do viših realnih kamatnjaka i snižavanja privredne aktivnosti i potrošačevog blagostanja transfera bogatstva od vjerovnika prema dužnicima zamjenom realne imovine za nominalnu ako nema indeksiranja volatilnosti relativnih cijena što može poremetiti odluke potrošača i proizvođača i dovesti do suboptimalnih odluka i ravnoteža u privredi distorziji cjenovnog mehanizma i suboptimalnoj alokaciji resursa, skraćivanju horizonta planiranja i ugovora, porastu kratkoročnog investiranja u odnosu na dugoročno, smanjivanju vjerodostojnosti svih vladinih ekonomskih programa pogoršanju distribucije dohotka i bogatstva, pogoršanju konkurentnosti zemlje na svjetskim tržištima, te; pogoršanju ugleda zemlje na svjetskim tržištima kapitala. Da li u takvoj situaciji uvesti euro? Treba naglasiti da je euro izuzetno važan za Hrvatsku jer je on u končanici hrvatska sudbina kada jednom Hrvatska postane članicom Europske monetarne unije. Dakle put prema euru je dobro poznat i sve nečlanice Europske monetarne unije imaju potrebu ekonomske prilagodbe prije nego uvedu euro kao nacionalnu valutu. U Hrvatskoj već postoji široki konsenzus koji ide u prilog uvođenju eura. Prvenstveno se to odnosi na građane koji najveći dio svojih depozita drže u stranoj valuti. Prema zadnjim službenim podacima HNB-a u listopadu je 86% svih štednih i oročenih depozita bilo u devizama. Tako veliki iznos deviza u bankarskom sustavu značajno utječe na vođenje monetarne politike u Hrvatskoj. Hrvatska je u posljednjih trideset godina prošla kroz niz ekonomskih i financijskih kriza i građani su jednostavno stvorili fiksaciju za njemačkom markom, odnosno eurom, koju je teško izbrisati. Kuna je u posljednjih šest godina stabilna u odnosu na euro, a prinos koji se može ostvariti na kunu u odnosu na ulaganje u euro je značajno veći. No, prinos koji se nudio na štednju u kunama očito nije bio veći od rizika koji su štediše percipirali. Deset godina monetarnog suvereniteta koji je Hrvatska nedavno proslavila je kratko razdoblje u kojem se nacionalna valuta zadržala samo na razini transakcijskog novca, dok druge dvije funkcije novca: mjera vrijednosti i sredstvo štednje, nije ispunila. Dakle, pravi je trenutak da se odgovori na pitanje da li takvu valutu treba zadržati ili ju zamijeniti sa drugom? U srednjem roku postoje dvije opcije za hrvatsku monetarnu politiku raspon široke fluktuacije kune u odnosu na euro uz ciljanje niske inflacije čvrst tečajni režim Posao rejting agencija nije jednostavan, a vrlo često je teško odrediti kreditni rejting koji će biti garancija da jedna zemlja želi otplatiti svoj dug. U tom kontekstu puno je lakše ocijeniti kreditni rejting jedne kompanije nego države. Međutim, ne treba precjenjivati moć rejting agencija. Naime, definicija kreditno rejtinga kaže da je on trenutačna ocjena kreditne sposobnosti ocjenjene države i kompanije te ne predstavlja preporuku za kupnju bilo koje vrijednosnice bilo kojeg izdavatelja. Investitori stoga znaju da kreditni rejting predstavlja samo jedan od elemenata u njihovoj odluci o investiranju. Investitori vrlo često ostvaruju direktne kontakte s predstavnicima izdavatelja vrijednosnica bilo bilateralno bilo na tzv. road showu. Međutim važno je imati na umu da do ovakvih kontakata neće niti doći ako izdavatelj ne posjeduje za investitora minimalno prihvatljiv rejting Naime, ocjene kreditnog rejtinga vrlo često služe za definiranje investitorovih limita . Ovo znači da investitor uopće nije niti zainteresiran za razmatranje ulaganja u vrijednosnice rangirane na primjer ispod ocjene BBB 000